UNIVERZITET U TUZLI
AKADEMIJA DRAMSKIH UMJETNOSTI
Tuzla, 10.05.2022. godine
Na osnovu člana 18. Pravilnika o završnom magistarskom radu na II ciklusu studija Univerziteta u Tuzli, Akademija dramskih umjetnosti
OBJAVLJUJE
Abdulah Smajić, bachelor producent će javno braniti završni magistarski rad na II ciklusu studija pod naslovom:
“Čuvari afirmativnog kazališta“
na Akademiji dramskih umjetnosti Univerziteta u Tuzli, 17.05.2022. godine u 13:00 sati, pred Komisijom u sastavu:
- dr.sci. Jasmina Čelebić Tanović, vanredni profesor, uža umjetnička oblast „Gluma“, Akademija dramskih umjetnosti Univerziteta u Tuzli, predsjednik
- dr.sci. Srđan Vukadinović, redovni profesor, uža naučna oblast „Teorija umjetnosti“, Akademija dramskih umjetnosti Univerziteta u Tuzli, član
- Zoran Pavljašević, MA, vanredni profesor, uža umjetnička oblast „Produkcija“, Akademija dramskih umjetnosti Univerziteta u Tuzli,član.
Pristup javnosti je slobodan.
Završni magistarski rad može se pogledati u Sekretarijatu Akademije dramskih umjetnosti Univerziteta u Tuzli radnim danom od 08:00 do 16:00 sati.
Kazališna družina Histrion započela je život 1975. predstavom Domagojada autorskog trojca Škrabe – Mujičić – Senker, a pod umjetničkim vodstvom Zlatka Viteza. Putovali su brodom, bracerom Ljuboman prvo na Valun na otoku Cresu a zatim i na druge otoke. Prvih desetak godina bili su uglavnom putujuće ljetno kazalište, izvaninstitucionalna družina koja se okuplja oko pojedinoga ljetnog projekta. Igrali su dominantno političke (čitaj: politički nepodobne) farse (Škrabe – Mujičić – Senker Domagojada, Glumijada, Histo/e/rijada, Sešelj Krnjeval ili Brešan Arheološka iskapanja i Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja) u stilu pučkog teatra u kojem dominira glumac i njegova komunikacija s publikom. Vodila ih je, kako su rekli, „prosvjetiteljska uloga u kazalištu“ jer su željeli doći do onih koji inače nemaju priliku gledati kazališne predstave. Izgledali su kao eksces koji će se (mnogi su se nadali) brzo ugasiti: nema puno novca u igri, uvjeti života su oskudni, a kad staviš u jedan mali brod puno glumačkih osobnosti, taština i karaktera (od kojih nisu svi baš lagani), nije lako preživjeti! Ljetne predstave pokušavali su igrati i u Zagrebu, a gostovali su i po festivalima.
Druga faza uslijedila je nakon što je Zlatko Vitez, uz ljetne turneje, odlučio pokrenuti i Zagrebačko ljeto, pa su 1986. igrali na raznim prostorima da bi od 1987. dobili na korištenje Prišlinovu kulu i dvorište u parku Opatovine. Dok su putujuće morske predstave bile s minimalnom opremom, Zagrebačko ljeto je zadržalo njihov stil igre u pučkim igrokazima (Brezovački Diogeneš), komedijama (Majer Dnevnik malog Perice) i kabareima, ali su počeli postavljati i povijesne i ljubavne kazališne spektakle s puno glumaca i kostima (Zagorka Grička vještica i Kći Lotrščaka, Kukuljević Sakcinski Juran i Sofija). Iako su naoko promijenili repertoar jer su nakon suvremenih tekstova počeli igrati više hrvatskih, a i stranih klasika, očito je bilo da više nisu kratkotrajni eksces uvijek nezadovoljnih glumaca nego su postali kazališni pokret.
Treća faza je dobivanje stalnog scenskog prostora u Zagrebu (Histrionski dom u Ilici 90 kod Britanskog trga), koji su otvorili na Dan kazališta 27. marta 2007. U njemu su postali definirano repertoarno kazalište u kojem se vrlo jasno vidi njihova poetika. Iako su i dalje zadržali i ljetne turneje brodom ili gostovanja, u svom prostoru su postali definirano repertoarno kazalište u kojem se vrlo jasno vidi njihova poetika, a od samih početaka do dana današnjeg dominira i hrvatska politička linija bilo kroz afirmaciju hrvatske ideje bilo kroz satiričnu kritiku društva. Pa ne čudi daje 2010. u čestitci Vitezu u povodu četrdesetgodišnjice rada Nikola Batušić napisao da su Histrioni: nacionalna teatarska misija.