UNIVERZITET U TUZLI
MEDICINSKI FAKULTET
Univerzitetska 1
Tuzla
O B J A V L J U J E
Kandidat Ajla Aljić, dipl. fizioterapeut, javno će braniti završni magistarski rad pod naslovom „Uticaj fizikalnog tretmana na novorođenčad i dojenčad sa neurorazvojnim poremećajima poslije intrakranijalnog krvarenja“ dana 30.01.2025. godine sa početkom u 14,00 sati u Zavodu za farmakologiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, pred Komisijom u sastavu:
- Dr. med. sc. Almira Ćosićkić, vanredni profesorza nastavni predmet „Pedijatrija“ na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, predsjednik
- Dr. med. sc. Evlijana Zulić, vanredni profesorza nastavni predmet „Pedijatrija“ na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, mentor, član
- Dr. med. sc. Šahza Kikanović, docentza nastavni predmet „Fizijatrija i rehabilitacija“ na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, član
Zamjenski član Komisije dr.med.sc. Amela Selimović, docent za nastavni predmet „Pedijatrija“ na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Tuzli.
Završni magistarski rad može se pogledati u Sekretarijatu fakulteta radnim danom od 10,00 do 14,00 sati.
Pristup javnosti je slobodan.
REZIME RADA
Intrakranijalna krvarenja su ozljede mozga novorođenčeta. Imaju veliku učestalost javljanja i mogu ostaviti trajne posljedice i oštećenja, koja se manifestuju u kasnijoj životnoj dobi u vidu cerebralne paralize, zaostajanja u mentalnom razvoju ili različitih formi epilepsije. Istraživanjem smo dokazali koliko je bitno za neurološki razvoj dojenčeta što ranije početi sa fizikalnim tretmanom kako bi se spriječile razne komplikacije usljed različitih oblika krvarenja.
U naše istraživanje je bilo uključeno 110 ispitanika, novorođenčadi i djece do navršene 1 godine života. Na osnovu vremena započetog fizioterapeutskog tretmana, naše ispitanike smo podijelili u tri grupe, prvu grupu su sačinjavali ispitanici, kod kojih je započet fizioterapeutski tretman u bolnici, u prvih 7 dana, druga grupa su ispitanici kod kojih je tretman započet od 14. do 28. dana, i treća grupa su bili ispitanici kod kojih nije započet fizioterapeutski tretman, u neonatalnom periodu, nego poslije 1 mjeseca života. Od ukupno 110 ispitanika, 32 (29%) naša ispitanika tokom boravka u Odjeljenju intenzivne terapije je pregledano od strane fizijatra i kod njih je započet fizioterapeutski tretman u ranoj neonatalnoj dobi tj. u periodu < 7 dana života. Naša 58 (52%) ispitanika su pregledana i započet im je fizikalni tretman u periodu >7 dana i <28 dana života. Dok 20 (18%) ispitanika u ranom neonatalnom periodu nisu zahtjevala pregled fizijatra niti fizioterapeutski tretman, ali im je započet fizikalni tretman poslije novorođenačkog perioda, u 2. mjesecu života i poslije. Značajno je veća učestalost započinjanja fizioterapeutskog tretmana 3,5 veća [OR=2,685; 95%CI (1,494-4,827)] u neonatalnom periodu kod naših ispitanika u donosu na ispitanike kod kojih nije započet. Značajno (p=0,012) je manje ispitanika u kojih je u ranom neonatalnom, u periodu < 7. dana života započet fizioterapeutski tretman. Sve naše ispitanike smo podijelili u dvije grupe na osnovu oblika i stadija intrakranijalnog krvarenja. Prvu grupu su sačinjavala djeca sa I i II stepenom HIC, dok su u drugoj grupi bila djeca sa III i IV stepenom HIC-a. 2. Tokom našeg istraživanja najviše smo imali djece sa intrakranijalnim krvarenjem drugog stepena (67,3 %) te uz fizioterapeutski tretman prateći, dobrog daljeg neuromotornog razvoja. Na osnovu neurološkog deficita i neurorazvojnih odstupanja također smo ispitanike podijelili u dvije grupe, prva grupa su bila djeca sa blažim, a druga sa težim neurološkim deficitom i neurorazvojnim odstupanjima. Retrospektivno smo iz kartona fizioterapeuta, te iz istorija bolesti i specijalističkih nalaza fizijatra, pedijatra i neuropedijatra analizirali podatke novorođenčadi i dojenčadi: o životnoj dobi djeteta pri započinjanju fizioterapijskog tretmana, načinu i vrsti provedenog fizioterapijskog tretmana, te neurološkom nalazu djeteta prije započinjanja i poslije 1., 3., 6. i 12. mjeseca života. Također smo prikupljali podatke o gestacijskoj nedelji rođenja, životnoj dobi hospitalizacije, porođajnoj masi i dužini, APGAR scoru, uz nalaze biohemijskih, mikrobioloških i radioloških pretraga. Tokom kontrolnih pregleda se popunjavao obrazac “Minhenska funkcionalna dijagnostika razvoja”, kojom se pratio motorni razvoj djeteta tokom prve godine života, uključujući razvoj puzanja, okretanja, stajanja i hoda, te razvoj funkcije šake, ali i način socijalizacija kroz komunikaciju sa djetetom. U našem istraživanju nismo našli statistički značajnu razliku među grupama naših ispitanika sa različitim stepenima HIC pri puzanju, ali uz provođenje fizioterapeutskog tretmana. Također, nađena je samo poslije 1.mjeseca statistički značajna razlika kod testa posjedenja, koja sa fizioterapeutskim tretmanom i tokom pregleda u 3.,6., i 12. mjesecu života nije signifikatna. Nije nađena je statistički značajna razlika poslije 12. mjeseca života djece, pri samostalnom stojanju i hodanju djeteta tokom fizioterapeutskog tretmana. Gotovo svi naši ispitanici su imali normalan nalaz motornog razvoja testa hvatanja šake pregledom poslije 1., 3., 6. i 12. mjeseca života, tokom fizioterapeutskog tretmana. Prijevremeno rođena djeca imaju češće intrakranijalna krvarenja različitog stepena, tako da je sprječavanje prijevremenog poroda možda i najvažnije u primarnoj prevenciji intraventrikularnog krvarenja.
Ključne riječi: intrakranijalna kravrenja, fizioterapeutski tretman, novorođenče i dojenče