UNIVERZITET U TUZLI
PRAVNI FAKULTET
O B J A V L J U J E
Kandidatkinja Ajla Nezirović, dipl.pravnik, javno će braniti završni magistarski rad pod naslovom “Hraniteljstvo – najbolji interes djeteta”, dana 25.06.2024. godine sa početkom u 16,30 sati na Pravnom fakultetu Univerziteta u Tuzli, pred Komisijom u sastavu:
- Dr. sci. Anita Petrović, vanredni profesor – predsjednik
(uža naučna oblast “Građansko-pravna” na Pravnom fakultetu Univerziteta u Tuzli), - Dr. sci. Boris Krešić, vanredni profesor – mentor i član
(uža naučna oblast “Građansko-pravna” na Pravnom fakultetu Univerziteta u Tuzli) i - Dr. sci. Jasmina Alihodžić, redovni profesor – član
(uža naučna oblast “Građansko-pravna” na Pravnom fakultetu Univerziteta u Tuzli),
Dr. sci. Ervina Ibrahimović, docent – zamjenski član
(uža naučna oblast “Komparativna pravna historija i komparativno pravo” na Pravnom fakultetu Univerziteta u Tuzli)
Završni magistarski rad može se pogledati u Sekretarijatu fakulteta radnim danom od 10,00 do 14,00 sati.
Pristup javnosti je slobodan.
REZIME RADA
Rad se bavi analiziranjem instituta hraniteljstva u Bosni i Hercegovini te da li je ovim institutom na adekvatan način inkorporirano načelo najboljeg interesa djeteta.Hraniteljstvo je oblik vaninstitucionalne zaštite djeteta bez odgovarajućeg roditeljskog staranja na način da mu se kroz smještaj u hraniteljsku porodicu pruža neophodna briga koja mu je uskraćena u biološkoj porodici. Bosna i Hercegovina kao država koja je od proglašenja nezavisnosti bila obilježena krizama koje su neposredno ili posredno utjecale na djecu i njihova prava, svake godine broji veliki procenat djece koja zbog raznih okolnosti i faktora ostaju bez roditeljskog staranja. U radu su locirani glavni problem koji utječu na sporiji razvoj hraniteljstva u Bosni i Hercegovini, kao nepostojanje sveobuhvatne i jedinstvene politike koja je usmjerena na porodično okruženje niti značajnog napretka pravnog okvira usmjerenog na porodično okruženje i alternativne mjere. Također, fokus je stavljen na prava i obaveze svih subjekata uključenih u process zasnivanja hraniteljstva koje oni moraju osigurati i poštovati, a sve u cilju ostvarivanja dječijih najboljih interesa. Kroz prikaz uređenja ovog instituta u drugim pravnim sistemima u radu, dolazimo do zaključka da važeći propisi u ovoj oblasti u Bosni i Hercegovini ne idu u korak s savremenim rješenjimate da je potrebno unaprijeđenje ovakvog oblika zaštite djece.