OBAVIJEST O ODBRANI ZAVRŠNOG MAGISTARSKOG RADA – Aldijana Razić, profesor biologije

UNIVERZITET U TUZLI
PRIRODNO-MATEMATIČKI FAKULTET

 

Na osnovu člana 18. Pravilnika o završnom magistarskom radu na II ciklusu studija Univerziteta u Tuzli, Sekretarijat Univerziteta

 

O B J A V L J U J E

 

Aldijana Razić, profesor biologije, javno će braniti završni magistarski rad, pod naslovom  „Učestalost hepatitis C virusa i distribucija genotipova u Tuzlanskom kantonu“ u  četvrtak  31.10.2024. godine u Sali broj: 211  Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Tuzli,  sa početkom u 15 sati i 30 minuta  pred Komisijom u sastavu:

 

  1. Dr. sci. Darja Husejnagić, docent, predsjednik
    Uža naučna oblast: Genetika, biologija ćelije i mikrobiologija
    Prirodno–matematičkogfakulteta Univerziteta u Tuzli;
  1. Dr. sci. Nijaz Tihić, vanredni profesor, mentor i član
    Nastavni predmeti: Medicinska mikrobiologija sa imunologijom i
    Medicinska mikrobiologija sa parazitologijom Medicinski fakultet Univerziteta u Tuzli;
  2. Dr. sci Suad Širanović, vanredni profesor
    Uža naučna oblast: Genetika, biologija ćelije i mikrobiologija
    Prirodno-matematički fakultet Univerziteta u Tuzli, član.

 

Za zamjenika jednog od članova Komisije imenuje se dr.sci. Aldijana Avdić, vanredni profesor uža naučna oblast: Genetika, biologija ćelije i mikrobiologija  Prirodno-matematički fakultet Univerziteta u Tuzli.

Pristup javnosti je slobodan.

Magistarski rad se može pogledati u Sekretarijatu Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Tuzli, radnim danom od 8,00 do 16,00 sati.

 

REZIME RADA

 

Hepatitis C virus (HCV) predstavlja javno zdravstveni problem. Hronična infekcija može voditi do nastanka ciroze i hepatocelularnog karcinoma. Na osnovu podataka Svjetske zdravstvene organizacije oko 58 miliona odraslih osoba u svijetu je zaraženo HCV, sa oko 1,5 miliona novih infekcija godišnje. Prevalenca infekcije hepatitis C virusom varira u zavisnosti o geografskoj regiji, sa niskom prevalencom (1-2%) u razvijenim do visoke prevalence (5-10%) u zemljama u razvoju. Za HCV ne postoji vakcina, tako da su vrlo važne mjere prevencije i ranog otkrivanja osoba sa infekcijom. Ciljevi istraživanja su bili utvrditi učestalost HCV infekcije u Tuzlanskom kantonu, odrediti stopu detekcije HCV RNK u osoba sa pozitivnim HCV antitijelima, odrediti distribuciju genotipova HCV i utvrditi prisustvo koinfekcije sa HBV i HIV. Istraživanje je bilo retrospektivno u koje su bili uključeni pacijenti sa područja Tuzlanskog kantona testirani na HCV antitijela, HCV RNA i genotip u Zavodu za mikrobiologiju UKC Tuzla u periodu od 01. januara 2013 godine do 31. decembra 2022 godine. Od pacijenata su bili sakupljeni demografski podaci o spolu, dobi i mjestu stanovanja. U posmatranom periodu ukupno je testirano 39388 uzoraka na HCV, upućeni iz ambulanti činili su 82,44%, a iz UKC-a Tuzla 17,55% uzorka. Na HCV antitijela testirano je 37090 (94,16%) uzoraka, na HCV RNA 2069 (5,25%) uzoraka, a za 229 (0,58%) pacijenata je izvršena genotipizacija. Pozitivna HCV antitijela su bila detektovana u 674 (674/37090;1,81%) pacijenta, od koji su 54,89% (370/674) bile osobe muškog spola, a 45,10% (304/674) osobe ženskog spola. Medijan dobi za HCV pozitivne pacijente je iznosio 50 godina. Pozitivni pacijenti bili su distribuirani u svim dobnim skupinama, sa većom zastupljenosću u dobnim skupinama 25 do 45 (37,9%) i 46 do 65 godina (34,0%). Pozitivni pacijenti bili su detektovani u svim opštinama Tuzlanskog kantona, sa najvećom stopom pozitvnih pacijenata na 10 000 stanovnika u opštinama Tuzla (23,5), Kalesija (20,85), Lukavac (17,71), a najmanje u opštinama Teočak (7,14), Čelić (6,12) i Gradačac (6,97). U grupi pacijenta koji su bili HCV antitijela pozitivni, HCV RNA je urađena za 532 pacijenta, od kojih je 70,67% (376/532) imalo pozitivnu HCV RNA. Metodom genotipizacije su bila detektovana četiri genotipa: genotipovi 1, 2, 3, 4. Najzastupljeniji genotip na području Tuzlanskog kantona bio je genotip 1 (57,2%;131/229), a značajno manje su bili zastupljeni genotip 4 (21,83%;50) i 3 (20,52%;47). Genotip 2 je bio utvrđen samo kod jednog pacijenta (0,43%). Genotipovi 3 i 4 su bili češće prisutni u mlađim dobnim skupinama i osoba muškog spola (25- 46; 70,1%). Od 674 pacijenta sa pozitivnim markerima HCV infekcije dokazana je u dva slučaja koinfekcija sa HIV-om, a u 6 pacijenata (6/674; 0,89 %) koinfekcija sa HBV