OBAVIJEST O ODBRANI ZAVRŠNOG MAGISTARSKOG RADA – Ali Hasanović

UNIVERZITET U TUZLI
FILOZOFSKI FAKULTET

 

O B A V I J E S T

 

Ali Hasanović, javno će braniti završni magistarski rad pod nazivom: “Tipološke veze divanskog pjesništva Bošnjaka i poezije hrvatskog baroka: komparativna analiza”. Javna odbrana završnog magistarskog rada obavit će se 31.01.2025. u 10:00  sati na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, pred Komisijom u sastavu:

  1. Dr. sc. Mevlida Đuvić, vanredna profesorica, izabrana na užu naučnu oblast Književnost na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, predsjednik;
  2.  Dr. sc. Vedad Spahić, redovni profesor, izabran na užu naučnu oblast Književnost na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, mentor i član;
  3.  Dr. sc. Melinda Botalić, vanredna profesorica, izabrana na užu naučnu oblast Turska književnost na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, član

Rezervni član Komisije: dr.sc. Mirsad Kunić, redovni profesor izabran za užu naučnu oblast, „Književnost“ na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli.

Pristup javnosti je slobodan. Magistarski rad se može pogledati u Sekretarijatu Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli radnim danom od 08 do 14 sati.

 

REZIME RADA

 

U ovom radu predstavljen je komparativni odnos divanske književnosti Bošnjaka i hrvatskog književnog baroka. U teorijskom dijelu objašnjene su poetike i jedne i druge pjesničke tradicije, koje su nastajale u približno isto vrijeme, ali u sasvim drugačijem kulturno-civilizacijskom kontekstu. U nastavku rada utvrdili smo da, i pored velikih i vidljivih razlika između ove dvije tradicije, kako po pitanju pjesničkih formi, tako i po pitanju sadržaja i tematsko-motivskih interesovanja, ipak imamo i mnogo dodirnih tačaka, naročito u primjerima pjesnika koji obostrano dijele čitav spektar iskustava, pjesničkih slika, manira i tema. Uvodeći sve te konkretne primjere u teorijsko-interpretativne okvire književne komparatistike, konstatovali smo da na primjeru odnosa divanske književnosti Bošnjaka i hrvatskog književnog baroka nije bilo direktnih i kontaktnih dodira, već je njihov veoma sličan pjesnički imaginarij rezultat psihološke uvjetovanosti i duha vremena te se može podvesti pod kategoriju tipoloških analogija.