UNIVERZITET U TUZLI
MEDICINSKI FAKULTET
Univerzitetska 1
Tuzla
O B J A V L J U J E
Kandidat Almira Salkić, dipl. medicinar (sestra) zdravstvene njege, javno će braniti završni magistarski rad pod naslovom „Komparativna tačnost serumskih neinvazivnih markera fibroze i ciroze jetre u hroničnom hepatitisu B i C“ dana 24.02.2022. godine sa početkom u 15,00 sati u Zavodu za farmakologiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, pred Komisijom u sastavu:
- Dr.med.sci. Ervin Alibegović, vanredni profesor za nastavni predmet „Klinička propedeutika“ na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, predsjednik
- Dr.med.sci. Predrag Jovanović, docent za nastavni predmet „Interna medicina“ na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, mentor i član
- Dr.med.sci. Mirela Bašić Denjagić, docent, za nastavni predmet „Interna medicina“ na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, član
Zamjenski član Komisije dr.med.sci. Emir Hodžić, vanredni profesor za nastavni predmet „Klinička propedeutika“ na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Tuzli,
Završni magistarski rad može se pogledati u Sekretarijatu fakulteta radnim danom od 10,00 do 14,00 sati.
Pristup javnosti je slobodan.
REZIME RADA
Procjena histološkog stanja jetre predstavlja temelj bilo kakvom ozbiljnijem pristupu dijagnostici i terapiji hroničnog hepatitisa B i C. Biopsija jetre je nesavršen zlatni standard za određivanje stadija fibroze jetre, povezan sa brojnim problemima u primjenjivosti, tačnosti i pogodnosti za pacijenta. Kao alternativa su upotrebi brojni opisani neinvazivni modaliteti za procjenu jetrene fibroze i ciroze. Međutim, postavlja se pitanje koji od besplatnih i lako primjenjivih neinvazivnih skorova ima najveću tačnost u kliničkoj praksi, odnosno koji od skorova odabrati prilikom pripreme pacijenta za pregled specijaliste? Primarni cilj rada je dakle, ispitati koji od neinvazivnih skorova primijeniti i dobiti najtačnije rezultate u procjeni postojanja jetrene fibroze i ciroze u hroničnom hepatitisu B i C. U retrospektivnoj studiji koja je evaluirala oboljele od hroničnog virusnog hepatitisa B i C godine obuhvaćeno je 106 oboljelih od hroničnog hepatitisa B (48,%) i 114 (51,8%) oboljelih od hroničnog hepatitisa C, a koji su liječeni uOdjelu gastroenterologije i hepatologije Klinike za interne bolesti, Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla. Svim ispitanicima je rutinski u sklopu dijagnostičke evaluacije hroničnog hepatitisa B i C urađena biopsija jetre pod kontrolom ultrazvuka (UZ) uz evaluaciju od strane patologa i gradiranje biopsijskog uzorka koristeći METAVIR klasifikaciju. Svim bolesnicima su na osnovu rutinski dobijenih parametara izračunati neinvazivni markeri fibroze i ciroze jetre koristeći orignialne formule (APRI, GUCI, Forns, FIB-4, HALT-C i Hui skor). Performanse svih prediktivnih skorova su analizirane koristeći receiveroperatingcharacteristic (ROC) analizu. U cjelokupnom uzorku je bilo 167 (75,9%) ispitanika muškog i 53 (24,1%) ispitanika ženskog spola sa odnosom muškarci:žene od 3,15:1.Prosječna dob ispitanika u kompletnom uzorku je iznosila 40 godina (SD: 12 godina) i kretala se od minimuma od 18 do maksimuma od 66 godina. Posmatrajući ukupni udio pojedinih stadija fibroze jetre, ocijenjenih nakon biopsije jetre, a prema METAVIR bodovnom sistemu, više od polovine uzorka (54,1%) je imalo klinički signifikantnu fibrozu jetre (F2 ili viši). Za dijagnostiku klinički signifikantne fibroze jetre (F2 ili veći), kada je u pitanju bio hepatitis C, najbolje performanse je pokazao Forns-ov skor sa AUC od 0,802, sa tačnošću detekcije od 80%. Kod pacijenata sa HBV, najbolje perfomanse je imao GUCI skor sa AUC od 0,858, odnosno sa tačnošću detekcije značajne fibroze od 85,8%. Za dijagnostiku tačnosti uznapredovale fibroze (F3 ili veći), kada je u pitanju bio hepatitis C, ponovno je najbolje performanse je pokazao Forns-ov skor sa AUC od 0,813, odnosno sa tačnošću detekcije od 81,3%. Kod pacijenata sa HBV, najbolje perfomanse je opet imao GUCI skor sa AUC od 0,829, odnosno tačnošću detekcije ekstenzivne/uznapredovale fibroze od 82,9%. Na poslijetku za dijagnostiku jetrene ciroze (F4), za hepatitis C, ponovno je najbolje performanse je pokazao Forns-ov skor sa AUC od 0,955, odnosno sa tačnošću detekcije od 95,5%. Kod pacijenata sa HBV, najbolje perfomanse je imao FIB-4 skor sa AUC od 0,918, odnosno sa tačnošću detekcije ciroze jetre od 91,8%, te GUCI skor sa AUC od 0,910. Sumarno posmatrajući, za HBV, čini se da najbolje performanse cijelo vrijeme ima GUCI skor, dok je za HCV to ipak Forns-ov skor. U ukupnom uzorku podjednake performanse za dijagnozu sva 3 stadija fibroze dijele GUCI skor, Forns-ov skor i FIB-4 skor.Prema dobijenim rezultatima i u cilju simplifikacije i praktičnosti inicijalne obrade pacijenata, za skor za isključenje i potvrdu značajne fibroze je uzet FIB-4, a za isključenje ciroze GUCI. Prema ovakvom pristupu za dijagnozu značajne fibroze, bilo da se radi o potvrdi ili isključenju 68/220 (31%) pacijenata bi moglo sa prediktivnom vrijednošću >95% biti „oslobođeno“ potrebe za elastografijom ili biopsijom. Takođe, primjenom GUCI skora na pražnoj vrijednosti od 1,8 – 86,7% pacijenata bi bilo ispravno dijagnosticirano da nemaju cirozu jetre. Najoptimalniji skor za dijagnostiku klinički značajne fibroze jetre bez obzira na etiologiju je bio FIB-4 skor.Najoptimalniji skor za dijagnostiku ciroze jetre bez obzira na etiologiju je bio GUCI skor.Primjenom FIB-4 skora za potvrdu/isključenje jetrene fibroze bi se oko 1/3 pacijenata mogla proslijediti na dalju dijagnostiku bez primjene elastografije ili biopsije jetre, već na sestrinskom skriningu.Primjenom GUCI skora za isključenje ciroze jetre bi se oko 90% pacijenata moglo dijagnosticirati da nema cirozu, već na sestrinskom skriningu.