OBAVIJEST O ODBRANI ZAVRŠNOG MAGISTARSKOG RADA – Amina Kavazović, BA prava

UNIVERZITET U TUZLI
PRAVNI FAKULTET

O B J A V L J U J E

Kandidatkinja Amina Kavazović, BA prava, javno će braniti završni magistarski rad pod naslovom: “Vjerska prava i slobode u pravnom sistemu Bosne i Hercegovine”, dana 04.01.2024. godine sa početkom u 13,00 sati na Pravnom fakultetu Univerziteta u Tuzli, pred Komisijom u sastavu:

  1. Dr. sci. Dženeta Omerdić, redovni profesor – predsjednik
    (uža naučna oblast “Državno i međunarodno javno pravo” na Pravnom fakultetu Univerziteta u Tuzli),
  2. Dr. sci. Mahir Muharemović, docent – mentor i član
    (uža naučna oblast “Državno i međunarodno javno pravo” na Pravnom fakultetu Univerziteta u Tuzli) i
  3. Dr. sci. Amir Karić, redovni profesor – član
    (uža naučna oblast “Državno i međunarodno javno pravo” na Pravnom fakultetu Univerziteta u Tuzli),
  • Dr. sci. Zlatan Begić, vanredni profesor – zamjenski član
    (uža naučna oblast “ Državno i međunarodno javno pravo ” na Pravnom fakultetu Univerziteta u Tuzli)

Završni magistarski rad može se pogledati u Sekretarijatu fakulteta radnim danom od 10,00 do 14,00 sati.
Pristup javnosti je slobodan.

 

REZIME RADA


Rad se bavi pitanjima vjerskih prava i sloboda u pravnom sistemu Bosne i Hercegovine, u vrijeme kada se o ljudskim pravima sve češće govori, kada se ona propituju i, uz sve to, ipak nerijetko i krše.
S obzirom na to da je Bosna i Hercegovina od 2007. godine punopravna članica UN-ovogVijeća za ljudska prava, rad propituje garantovana prava i slobode za građane BiH, međunarodne konvencije i normativne okvire, te navodi primjere njihovih kršenja na samom kraju rada.
U radu se najprije predstavljaju međunarodni dokumenti za zaštitu vjerskih prava i sloboda poput Evropske konvencije o ljudskim pravima koja djeluje na način da štiti osnovne ljudske slobode kao što je i sloboda vjere u zemljama članicama Vijeća Evrope, čija je BiH članica od 2002. godine. Kroz rad se zatim predstavlja rad Evropskog suda za ljudska prava u Strasbourgu, s obzirom na to da je bh. građanima omogućeno direktno obraćanje Evropskom sudu ukoliko im država povrijedi ljudska prava.
Pitanje vjere u BiH najprije je predstavljeno sa historijskog aspekta, nakon čega se detaljno navode brojni međunarodni dokumenti i zakonski okviri koji garantuju slobodu vjere u našoj zemlji, a koja je najprije garantovana kao ustavno pravo – i Ustavom BiH, Ustavom FBiH i Ustavom RS-a. Rad prikazuje da, uprkos brojnim nejednakostima, neka pitanja koja se tiču vjerskih sloboda su jednako uređena na cijeloj teritoriji BiH.
U nastavku rada se zatim navode da pored zakonskih okvira, u našoj zemlji postoje i institucije za zaštitu ljudskih prava kao što suombudsman za ljudska prava Bosne i Hercegovine i Ustavni sud BiH, a zatim se navode vjerske institucije i njihov rad kroz zakonske okvire, pitanje priznavanja vjerskih praznika, tretira se i pitanje rada u javnim institucijama te sloboda ispoljavanja vjere u njima.
U nikad značajnijem periodu za čovječanstvo kada zbog religije imamo novi genocid, sve češće napade uzrokovane vjerskim motivima, kršenja osnovnih ljudskih prava u svakodnevnom životu, rad zaključuje da su ljudska prava, a samim tim i vjerska, još uvijek relativno mlada te da država i društvo moraju graditi kulturu ljudskih prava – ne samo kroz teoriju, nego i praksu.
U radu se zaključuje da svako ljudsko biće ima pravo na unutrašnju slobodu, kao slobodu vjere,da je javno ili privatno manifestuje, bez obzira nalažu li to vjerski propisi, a da država, odnosno sudske vlasti, trebaju biti podrška i pomoć u provođenju ljudskih prava – na jednak i nediskriminatoran način na nivou cijele BiH.