UNIVERZITET U TUZLI
PRAVNI FAKULTET
Tuzla, 31.01.2023. godine
O B A V I J E S T
Anes Mehić, dipl.pravnik, javno će braniti završni magistarski rad pod naslovom: „Sticanje prava vlasništva na nekretninama od nevlasnika: analiza i poređenje pozitivnog prava Bosne i Hercegovine i šerijatskog prava“ dana 15.02.2023. godine u 13,00 sati na Pravnom fakultetu Univerziteta u Tuzli, pred Komisijom u sastavu:
- Dr. sci. Anita Petrović, vanredni profesor na Pravnom fakultetu Univerziteta u Tuzli, izabrana na užu naučnu oblast “Građansko-pravna” – predsjednik
- Dr. sci. Hamid Mutapčić, vanredni profesor na Pravnom fakultetu Univerziteta u Tuzli, izabran na užu naučnu oblast “Građansko-pravna” – mentor i član
- Dr. sci. Boris Krešić, vanredni profesor na Pravnom fakultetu Univerziteta u Tuzli, izabran na užu naučnu oblast “Građansko-pravna” – član.
Dr. sci. Adis Poljić, docent, na Pravnom fakultetu Univerziteta u Tuzli, izabran na užu naučnu oblast “Građansko-pravna” na Pravnom fakultetu Univerziteta u Tuzli – zamjenski član.
Završni magistarski rad može se pogledati u sekretarijatu Fakulteta, radnim danom od 10,00 do 14,00 sati. Pristup javnosti je slobodan.
REZIME RADA
Postojeće zemljišnoknjižno i stvarno pravo u uslovima i okolnostima domaćeg ustavno-pravnog poretka pretenduje da na području vlasničko-pravnih odnosa i evidencije nekretnina i prava na njima, uspostavi skladan ili približno skladan odnos između knjižnog i vanknjižnog stanja nekretnina. Jedan od ključnih pravnih mehanizama za ostvarenje tog cilja, čini sticanje prava vlasništva nekretnina od nevlasnika s povjerenjem u zemljišne knjige. Riječ je o institutu koji je izričito i potpuno pravno normiran u pozitivnom zemljišnoknjižnom i stvarnom pravu. Pravnu konkretizaciju ostvaruje u situacijama kada je sticalac u dobroj vjeri postupio s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući u momentu zaključenja pravnog posla, i u trenutku podnošenja zahtjeva za uknjižbu u zemljišnu knjigu, da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je netačno, odnosno različito od vanknjižnog stanja, te usljed toga uživa u pogledu toga sticanja zaštitu prema pozitivnom zemljišnoknjižnom i stvarnom pravu. Iako porijeklo derivira iz austrijskog stvarnog pravai drugačije vrijednosne tradicije, u ovom radu je problematizirano, da li se izričita i doslovna primjena ovog instituta u društvenim prilikama domaćeg poretka, može afirmativno prihvatiti iz razloga što nisu postepeno stvarani uslovi za njegovu primjenu kao u poretku iz kojeg je preuzet. Ovo posebno što zakonodavac nije prepoznao složenost društvenih prilika barem u pogledu prihvatanja stranih pravnih rješenja vezano za koncept postavljanja vremenskog roka za zaštitu prava titulara čija su knjižna prava povrijeđena netačnim upisom u zemljišnu knjigu u odnosu na treća savjesna lica.U širem smislu posmatrano proizilazi da je idejna pozadina ovog instituta u uskoj vezi s pozitivističkim percipiranjem prava općenito i vlasništva, kao odraza sveukupne pozitivističke filozofije. Riječ je o svjetonazorskoj paradigmi, koja je u svojoj idejnoj osnovi ulogu prava redefinisala i svela na isključivo interesno-instrumentalnu ulogu. Iz tih razloga osnovno polazište činilo je jasno utvrđivanje ključnih faktora koji su uticali na pojavu predmetnog instituta. Dominacija pravnog pozitivizma i interesnih zahvata u prirodu vlasništva pozitivno je uticala na razvoj sticanja prava vlasništva nekretnina od nevlasnika. To se ogleda u relativziranju obaveze zakonodavca da slijedi pravne postulate prilikom uređenja društvenih odnosa, zanemarujući realnu i društvena osnovu pravnog normiranja.
U tom smislu intencija ovog rada, polazila je od toga da se uvažavajući dugogodišnji nesklad knjižnog i vanknjižnog stanja nekretnina, a nasuprot većinskoj doktrinarnoj afirmaciji u pogledu primjene ovog instituta, postavi i aktuelizirateza da je izričita i doslovna primjena pravnih normi zemljišnoknjižnog prava kod primjene načela povjerenja u zemljišne knjige, u okvirima postojećih prilika domaćeg poretka, problematična s aspekta zahtjeva pravde, vrijednosnog identiteta adresata normi i ranije sudske prakse koja je uvažavala pravne postulate prilikom razmatranja uslova za primjenu instituta sticanja prava vlasništva nekretnine od nevlasnika. Jedan od mogućih načina omekšavanja krutosti pravne strukture povjerenja u zemljišne knjige prema zemljišnoknjižnom pravu, vezan je za pozitivno stvarno pravo,koje je uvažavajući realnost postojećeg stanja između knjižnog i vanknjižnog stanja nekretnina, u pogledu savjesnosti trećeg lica, kao uslova za sticanje vlasništva s povjerenjem u zemljišne knjige, odredilo mekši pristup kod osporavanja savjesnosti trećeg lica, odnosno razmatranja pretpostavki za primjenu načela povjerenja u zemljišne knjige. Kontekst takvog etabliranja pozitivnog stvarnog prava i prevladavanja dogmatskog pristupa u ovom radu istraživan i interpretiran je u svjetlu potrebe za preispitivanjem općeg pozitivističko percipiranja prava i vlasništva, a posljedično tome redefinisanjem pravnih pravila, koja afirmišu provedbu stečenih prava na nekretninama, temeljem uvažavanja osnovnih pravnih postulata koji su duboko ukorijenjeni u naš pravni sistem. Na takvim osnovama izvršena je uporednopravna analiza pravnih rješenja pozitivnog prava i šerijatskog prava u svjetlu sticanja prava vlasništva nekretnine od nevlasnika s povjerenjem u zemljišne knjige.
Ključne riječi: prirodno pravo, pozitivno pravo, pravni pozitivizam, sticanje prava vlasništva nekretnine od nevlasnika, sticanje nekretnine od nevlasnika, vrijednosni identitet, načelo povjerenja u zemljišnu knjigu, vanknjižno vlasništvo, savjesnost, pravda, šerijatsko pravo, fikhsko pravo, filozofija, svjetonazor.
