UNIVERZITET U TUZLI
MEDICINSKI FAKULTET
O B J A V L J U J E
Kandidat Dino Alić, dipl. med. tehničar, javno će braniti završni magistarski rad pod naslovom „Povezanost simptoma benigne hiperplazije prostate sa kvalitetom života “ dana 31.01.2024. godine u 13,00 sati na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, Zavod za Anatomiju, pred Komisijom u sastavu:
- Dr. sci. Selmira Brkić, redovni profesor – predsjednik
(nastavni predmet “Patofiziologija” na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Tuzli), - Dr. sci. Enisa Ramić, vanredni profesor – mentor i član
(nastavni predmet “Porodična medicina” na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Tuzli) i - Dr. sci. Olivera Batić-Mujanović, redovni profesor – član
(nastavni predmet “Porodična medicina” na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Tuzli).
Za zamjenika jednog od članova Komisije imenuje se dr. sci. Amila Bajraktarević, docent, za nastavni predmet “Higijena radne sredine” na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Tuzli.”
Završni magistarski rad može se pogledati u Sekretarijatu fakulteta radnim danom od 10,00 do 14,00 sati.
Pristup javnosti je slobodan.
REZIME RADA
Istraživanje je imalo karakter studije poprečnog presjeka kojom su evaluirani simptomi benigne hiperplazije prostate i povezanost simptoma sa kvalitetom života, provedeno je u JZU Dom zdravlja Tuzla u periodu avgust – septembar 2023. godine. U istraživanje je uključeno 100 ispitanika, muškog spola, od 40 do 90 godina života. U istraživanje nisu bili uključeni muškarci mlađi od 40 godina, stariji od 90 godina, ispitanici sa utvrđenom dijagnozom demencije, kao i ispitanici koji boluju od malignih bolesti.
Ispitanici koji su bili uključeni u ovo istraživanje dali su svoj dobrovoljni pismeni pristanak da žele učestvovati u istraživanju u skladu sa Etičkim kodeksom. Prije početka istraživanja svim ispitanicima su pružene odgovarajuće informacije koje objašnjavaju svrhu, ciljeve i značaj ovog istraživanja. Istraživanje je provedeno uz poštovanje etičnosti, povjerljivosti podataka i zaštite privatnosti, zasnovano na dobrovoljnom i anonimnom učešću ispitanika. Instrumenti istraživanja je bio strukturirani anketni upitnik vlastite izrade, kreiran za ovo istraživanje. Sadrži pitanja koja se odnose na sociodemografske karakteristike ispitanika (spol, starosna dob, mjesto stanovanja, bračni status, nivo obrazovanja). Upitnik je anoniman i povjerljiv.Za procjenu simptoma i dijagnozu BHP korišten je IPSS upitnik (engl. International Prostate Symptom Score). Ovaj upitnik se sastoji od sedam pitanja, koja se ocjenjuju od 0 („nikad“) do 5 („gotovo uvijek“) te dodatnog pitanja koje se odnosi na kvalitetu života (QoL) u odnosu na tegobe. Simptomi na kojima se zasnivaju pitanja su: učestalo mokrenje, noćno mokrenje, urgentno mokrenje, potreba za naporom da bi se akt mokrenja započeo, slab mlaz mokraće, isprekidan mlaz mokraće i osjećaj nepotpunog pražnjena mokraćnog mjehura. Zbrajanjem bodova dobijenih na osnovu odgovora dobija se ukupni skor koji ukazuje na težinu same bolesti. Maksimalan zbir bodova je 35. Ovisno o rezultatima razlikuju se tri kategorije simptoma: blagi simptomi (1-7), umjereni simptomi (8-19) i teški simptomi (20-35). Za određivanje kvaliteta života ispitanika sa BHP korišten je upitnik o sveukupnom zdravstvenom statusu – skraćena forma (SF-12; engl. Short Form Health Survey). Upitnik SF–12 je višenamjenska anketa kratkog oblika s 12 pitanja, koja su selektirana iz Upitnika o istraživanju zdravlja SF–36. Ovaj upitnik za samoprocjenu zdravstvenog stanja sastoji se iz 12 pitanja (stavki) sa višestrukim izborom odgovora koja mjere osam domena za procjenu tjelesnog i mentalnog zdravlja. Ukupni skor na Upitniku se kreće u intervalu od 0 do 100, gdje viši skor pokazuje bolje zdravlje. Dobijeni podaci su prikazani tabelarno i grafički, a u procesu obrade svi podaci su analizirani statističkim paketom SPSS 20.0 (SPSS Ins, Chichago, II, USA). Provedeni su standardni testovi deskriptivne statistike sa prikazom mjera centralne tendencije i disperzije. Za utvrđivanje distribucije ispitanika u odnosu na ispitivane varijable izračunate su apsolutne i postotne frekvence. Za potrebe testiranja značajnosti razlika aritmetičkih sredina promatranih varijabli između skupina korišten je Studentov t-test za nezavisni uzorak. Za testiranje utjecaja dviju ili više varijabli na drugu varijablu bila je korištena dvofaktorska univarijantna analiza varijanse (ANOVA). Za potrebe testiranja značajnosti razlika stvarnih i očekivanih frekvencija neparametrijskih varijabli korišten je χ2 test. Pearson-ovim koeficijentom utvrđena je statistička značajnost korelacije između promatranih parametrijskih varijabli. Svaka statistička analiza je urađena sa intervalom pouzdanosti od 95%, a vrijednost p <0.05 smatrana je statistički značajnom.
Rezultati su napisani na 30 stranica i prezentirani sa 22 grafikona i 22 tabele. Ova studija poprečnog presjeka uključila je ukupno 100 muškaraca starosti od 40 do 90 godina. Ispitanici su podijeljeni u 5 skupina: 1. 40-50, 2. 51-60, 3. 61-70, 4. 71-80 i 5. 81-90 godina. Utvrđene razlike, koje postoje između prve četiri dobne kategorije nisu statistički značajne sa 95% sigurnosti (p>0,05), dok razlike u broju ispitanika između svih kategorija (odnosno četiri pomenute kategorije, uključujući i petu za ispitanike od 81 do 90 godina) jesu statistički značajne sa 99% sigurnosti (p<0,01). Procjenjuje se da aritmetička sredina ispitanog uzorka, a vezano za godine ispitanika, iznosi M=60,58 godina. U istraživanju većina ispitanika potiče iz prigradskih naselja (62,0%), manji broj ispitanika je iz gradske sredine ( 29,0%), dok najmanji dio uzorka je iz seoske sredine ( 9,0%). Razlike, koje postoje u broju ispitanika, s ozbirom na navedene kategorije, statistički su značajne (p<0,001). Postoje statistički značajne razlike u broju ispitanika u prikazanim kategorijama tj.oni koji žive u bračnoj, vanbračnoj zajednici, neoženjen, rastavljen,udovac. (p<0,001). U istraživanju broj učesnika koji su se izjasnili kao radno aktivni je nešto veći (n=58, tj. 58,0%) od broja učesnika koji su se izjasnili kao radno neaktivni ispitanici (n=42 ili 42,0%). Studija je pokazala da većina ispitanika (71,0%), boluje od nekih bolesti dok 29,0% se izjašnjava da ne boluje od nekih bolesti. Najveći broj ispitanika boluje od povišenog krvnog pritiska, a zatim od bolesti srca i krvnih sudova, te od šećerne bolesti. Većina ispitanika se izjasnila da terapiju ne uzima redovno (69,0%), dok samo (31,0%) ispitanika ima naviku redovnog uzimanja terapije. Istraživanjem je utvrđeno da 18,0% ispitanika boluje od diabetes mellitusa. Najveći broj ispitanika 48,0% je u kategoriji preuhranjenih (povećana tjelesna masa), ispitanika koji imaju normalnu tjelesnu masu je 41,0%, 11,0% ispitanika spada u kategoriju pretilih, od kojih 9,0% ispitanika je u kategoriji pretilosti I stupnja, preostalih 2,0% ispitanika u kategoriji pretilosti II stupnja. Prikazane razlike su statistički značajne. Kod 21,0% ispitanika je utvrđeno da je u porodici zastupljena benigna hiperplazija prostate, a ostalih 79,0% ispitanika negira zastupljenost ove bolesti u njihovim porodicama. Razlika je utvrđena kao statistički značajna. Utvrđeno je da 38,0% ispitanika konzumira cigarete, konzumacija alkohola među ispitanima je zastupljena u 48,0%, dok preostalih 52,0% se izjašnjava da ne konzumiraju alkohol. Ova razlika nije statistički značajna. Sa ciljem da se ispita opće zdravlje ispitanika, korišten je Upitnik o općem zdravlju (SF-12). U većem dijelu ispitanici se izjašnjavaju da su dobrog općeg zdravlja p<0,05). U istaživanju iz dobijenih podataka je vidljivo da je najveći dio (30,0%) ispitanika zadovoljan, a 21,0% uglavnom zadovoljan, djelimično zadovoljnih je 19,0%, 13,0% je uglavnom nezadovoljnih, dok 11,0% ispitanika procjenjuje da je njihov kvalitet života odličan. Najmanji broj ispitanika se izjašnjava kao nezadovoljan (6,0%). Nije bilo ispitanika koji su kvalitet svog života označili kao vrlo loš. Gledajući podatke u globalu, primjetno je da je veći broj ispitanika koji su zadovoljni trenutnim kvalitetom života (62,0%) nego ispitanika koji su nezadovoljni (19,0%). U istraživanju ispitivane su razlike u učestalosti simptoma benigne hiperplazije (mjerene Upitnikom IPSS) među ispitanicima različite dobi. Subjekti su po starosti bili podijeljeni u 5 grupa (grupa 1: od 40 do 50 godina, grupa 2: od 51 do 60 godina, grupa 3: od 61 do 70 godina, grupa 4: od 71 do 80 godina i grupa 5: od 81 do 90 godina). Utvrđena je statistički značajna razlika sa 99,9% sigurnosti (nivo p<0,001) u rezultatima koji se odnose na simptome benigne hiperplazije između ispitanih subjekata 5 starosnih grupa. Simptomi benigne hiperplazije prostate izraženiji kod ispitanika starije životne dobi. Povezanost između benigne hiperplazije prostate i kvalitete života je visoka, negativna i statistički je značajna sa 99,9% sigurnosti (p<0,001), što ukazuje da je sa izraženijim simptomima benigne hiperplazije uglavnom povezan lošiji kvalitet života, odnosno veće životno nezadovoljstvo, dok je sa blažim simptomima benigne hiperplazije uglavnom povezan bolji kvalitet života i veće živnotno zadovoljstvo.