UNIVERZITET U TUZLI
PRAVNI FAKULTET
Ul. Muhameda Hevaija Uskufija br.7. u Tuzli
O B J A V L J U J E
Kandidatkinja Dženana Bubić, BA prava, javno će braniti završni magistarski rad pod naslovom: „Komparativno-pravni prikaz instituta usvojenja djeteta u zakonodavstvima Bosne i Hercegovine i Savezne Republike Njemačke”, dana 01.04.2021. godine sa početkom u 13,00 sati na Pravnom fakultetu Univerziteta u Tuzli, pred Komisijom u sastavu:
- 1.Dr.sci. Jasmina Alihodžić, vanr.prof. – predsjednik
(Uža naučna oblast „Građansko-pravna“, Pravni fakultet Univerziteta u Tuzli), - Dr.sci. Boris Krešić, vanr. prof. –mentor i član
(Uža naučna oblast „Građansko-pravna“ Pravni fakultet Univerziteta u Tuzli) - Dr.sci. Mirela Čokić Džinić, vanr.prof. –član
(Uža naučna oblast „Građansko-pravna“, Pravni fakultet Univerziteta u Tuzli).
Za zamjenskog člana je imenovan dr.sci. Anita Petrović, vanredni profesor (Uža naučna oblast „Građansko-pravna“, Pravni fakultet Univerziteta u Tuzli).
Završni magistarski rad može se pogledati u Sekretarijatu fakulteta radnim danom od 10,00 do 14,00 sati.
Pristup javnosti je slobodan.
REZIME RADA
Nesumnjivo je da djeca spadaju u najranjiviju kategoriju svakog društva te da je potrebno posebnu pažnju posvetiti njihovoj zaštiti i zbrinjavanju. Među djecom posebno ranjiva kategorija su ona djeca bez roditeljskog staranja. Ta djeca su većinom smještena u Domove za nezbrinutu djecu gdje čekaju svoju“ ruku spasa“ odnosno gdje većina boravi sa nadom da će jednog dana biti usvojena i da će nastaviti odrastati u zdravoj i funkcionalnoj porodici. Nažalost, veći je broj djece koja to nikada ne dožive, koja do punoljetstva ostanu boraviti u Domovima za nezbrinutu djecu a nakon punoljetstva napuštaju dom i bivaju prepušteni sami sebi na snalaženje.
Iako postupak usvojenja djeteta niti u Bosni i Hercegovini niti u Saveznoj Republici Njemačkoj nije jednostavan i kratkotrajan na osnovu statističkih podataka koji će biti prezentovani kroz ovaj rad, moći će se zaključiti da je ipak u Saveznoj Republici Njemačkoj usvojenje mnogo bolje regulisano te da se upravo zbog toga godišnje u prosjeku u Njemačkoj usvoji i do deset puta više djece nego u Bosni i Hercegovini.
Na osnovu ankete provedene nad bosansko-hercegovačkim stanovništvom a koja se tiče instituta usvojenja djeteta proizilazi da među većinom domicilnog stanovništva naše države postoji želja za usvojenjem djeteta pa se onda nameće pitanje ako želja postoji zašto su Domovi za nezbrinutu djecu puni?
U svakom zakonodavstvu prilikom provođenja postupka usvojenja djeteta glavni u postupku je neki državni organ. Kod nas je to organ starateljstva odnosno Centar za socijalni rad ali je i njegov rad ograničen zakonom. Na osnovu toga možemo reći da bi se trenutni postupak usvajanja djeteta promijenio i olakšao nije potrebno da se mijenja način rada organa starateljstva već je potrebno mijenjati zakon koji reguliše ovu oblast.
U konačnici u ovom radu će se nastojati prikazati postupak i način usvajanja djeteta u Bosni i Hercegovini i Saveznoj Republici Njemačkoj, razlike u sferi ovog instituta među ova dva zakonodavstva te neki slučajevi iz prakse. Osim toga probati će se ukazati na glavne probleme koji otežavaju postupak usvojenja te korake koji bi trebali voditi ka boljoj regulaciji a da bi se to postiglo potrebno je razvijanje sistema i uvođenje određenih represivnijih mjera. Prilikom provođenja cijelog tog postupka uvijek se mora voditi računa o najboljem interesu djeteta.