UNIVERZITET U TUZLI
EDUKACIJSKO-REHABILITACIJSKI FAKULTET
Tuzla, 23.05.2024. godine
O B A V I J E S T
Hajra Kadić-Bilić, dipl.def. somatoped javno će braniti završni magistarski rad pod nazivom „Uticaj pokretnih igara na psihomotorni razvoj djece sa teškoćama u razvoju predškolske dobi”, dana 07.06.2024. godine u 12,00 sati u Sali za sjednice Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, pred Komisijom u sastavu:
- Dr.sci. Senad Mehmedinović, vanredni profesor na užoj naučnoj oblasti “Specijalna edukacija i rehabilitacija” Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, predsjednik,
- Dr.sci. Vesna Bratovčić, vanredni profesor na užoj naučnoj oblasti “Specijalna edukacija i rehabilitacija” Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, član – mentor,
- Dr.sci. Edina Kuduzović, vanredni profesor, na užoj naučnoj oblasti “Specijalna edukacija i rehabilitacija” Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, clan.
Za zamjenika članova komisije imenovan je dr. sci. Edina Šarić, redovni profesor za užu naučnu oblast „Specijalna edukacija i rehabilitacija“ na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Univerziteta u Tuzli.
Pristup javnosti je slobodan. Magistarski rad se može pogledati u Sekretarijatu fakulteta svakim radnim danom od 08,00 – 16,00 sati.
REZIME RADA
Pokretna igra ključni je faktor u psihomotornom razvoju djece predškolske dobi. Kroz aktivnosti poput trčanja, skakanja, bacanja i hvatanja, djeca razvijaju motoričke vještine, ravnotežu, koordinaciju i osjećaj za prostor. Osim toga, pokretne igre potiču socijalnu interakciju, timski rad i razvoj samopouzdanja. Kroz igru, djeca uče o svom tijelu, granicama, ali i o tome kako sarađivati sa drugima. Igra je slobodna aktivnost koja djeci pruža ugodu. Dijete kroz igru posmatra svijet oko sebe, stiče socijalne vještine, motorički se razvija i istražuje. Kretanje i igra djetetove su osnovne potrebe koje ga uvode i pripremaju za život. Cilj ovog rada bio je da se utvrdi uticaj kontinuirano sprovođenih pokretnih aktivnosti kroz igru na psihomotorne sposobnosti djece sa teškoćama u razvoju predškolske dobi. Istraživanje je sprovedeno na uzorku od 30 djece s teškoćama u razvoju predškolske dobi, podijeljenih u eksperimentalnu (N=15) i kontrolnu skupinu (N=15). Sa ispitanicima eksperimentalne skupine provođen je tromjesečni intervencijski program pokretnih aktivnosti kroz igru, dok su ispitanici kontrolne skupine tokom istog perioda pohađali klasični oblik edukacijsko-rehabilitacijskih tretmana. Na početku i na kraju primjene tromjesečnog programa, izvršena je procjena psihomotornog statusa ispitanika primjenom Razvojnog testa Strassmeier.Rezultati istraživanja su pokazali da je nakon primjene tromjesečnog intervencijskog programa došlo do statistički značajnog poboljšanja razvojnog statusa obje skupine. Utvrđene su statistički značajne razlike u broju novousvojenih vještina u područjima razvoja grube motorike i govora u korist ispitanika eksperimentalne skupine. U ukupnom broju novousvojenih vještina i ostalim razvojnim područjima, nisu utvrđene statistički značajne razlike. Zbog izraženih efekata na motorički i govorni razvoj, dobiveni rezultati ukazuju na važnost poticanja i podržavanja primjene pokretnih igara u rehabilitacijskim postupcima i u svakodnevnom životu djece s teškoćama u razvoju predškolske dobi kako bi se osigurao njihov sveobuhvatniji psihomotorni razvoj.
Ključne riječi: pokretne igre, psihomotorni razvoj, djeca s teškoćama u razvoju
