UNIVERZITET U TUZLI
MEDICINSKI FAKULTET
Univerzitetska 1
Tuzla
O B J A V L J U J E
Kandidat Hava Avdić, dipl. medicinsko-laboratorijski inženjer, javno će braniti završni magistarski rad pod naslovom „Homeostaza željeza u akutnoj upali pluća“ dana 08.07.2024. godine sa početkom u 13,00 sati u Sali za sjednice Medicinskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, pred Komisijom u sastavu:
- Dr.med.sci. Selmira Brkić, redovni profesor za nastavni predmet „Patofiziologija“ na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, predsjednik
- Dr.med.sci. Sehveta Mustafić, vanredni profesor za nastavni predmet „Patofiziologija“ na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, mentor i član
- Dr.med.sci. Alma Mujić Ibralić, docent, za nastavni predmet „Patofiziologija“ na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, član
Završni magistarski rad može se pogledati u Sekretarijatu fakulteta radnim danom od 10,00 do 14,00 sati.
Pristup javnosti je slobodan.
REZIME RADA
Akutna upala pluća ima veliku ulogu u poremećaju metabolizma željeza i održavanju njegove homeostaze. Željezo igra dvostruku ulogu u inflamatornim stanjima: rast, razmnožavanje i virulenca patogena u velikoj mjeri zavise od količine željeza u organizmu domaćina i njegove dostupnosti patogenu; a s druge strane višak željeza smanjuje imuni odgovor domaćina na infekciju. Zato se u stanjima inflamacije i stresa uključuju regulatorni putevi koji smanjuju resorpciju željeza iz tankog crijeva, inhibišu recikliranje eritrocita u slezini i jetri, a istovremeno favorizuju i njegovo zadržavanje u makrofagama. Na ovaj način se pojačava odbrambena sposobnost domaćina, a željezo neophodno za proliferaciju patogena postaje nedostupno. To dovodi do smanjenja serumske koncentracije željeza što može upućivati da se radi o njegovoj deficijenciji i razvoju sideropenijske anemije. Ciljevi ovog istraživanja su bili: da se ispita da li akutna upala pluća dovodi do smanjenja serumske koncentracije željeza, koliko jačina upale korelira s dobijenim vrijednostima željeza, ta da li ovo smanjenje koncentracije željeza dovodi i do razvoja sideropenijske anemije u ovih pacijenata.
Prospektivnom studijom je obuhvaćeno 80 ispitanika oba spola, starosti između 18-65 godina: 40 ispitanika s potvrđenom dijagnozom akutne upale pluća (ispitivana grupa) i 40 zdravih ispitanika sličnih demografskih karakteristika (kontrolna grupa). Svim ispitanicima određivani su slijedeći parametri: ukupan broj leukocita, ukupan broj i udio neutrofila, ukupan broj i udio limfocita, odnos neutrofili/limfociti, koncentracija CRP-a, broj eritrocita, MCV, MCHC, koncentracija hemoglobina, hematokrit, koncentracija željeza, vrijednosti totalnog kapaciteta za vezivanje željeza (TIBC) i indirektnog kapaciteta za vezivanje željeza (UIBC), koncentracija transferina i koncentracija feritina.Ispitanici s akutnom upalom pluća su imali statistički značajno niže vrijednosti željeza (8,88±6,97 µmol/L) u poređenju sa zdravim ispitanicima (17,70±6,80 µmol/L) (t=5,73, p=0,000). Iako nisu nađene značajne razlike u ukupnom broju leukocita, ispitanici s akutnom upalom pluća su imali značajno veći broj (p=0,047) i udio neutrofila (p=0,000), odnosa neutrofili/limfociti (p=0,000), kao i izmjerenih vrijednosti CRP-a (p=0,003) u odnosu na zdrave ispitanike. Koncentracija željeza u krvi je bila u statistički značajnoj negativnoj korelaciji s procentom neutrofilnih granulocita (r=-0,491, p=0,001), kao i s koncentracijom CRP-a u krvi (r=-0,346, p=0,029). Ispitanici s akutnom upalom pluća su imali i statistički značajno niže vrijednosti MCHC-a (p=0,001), TIBC-a (p=0,001) i trasferina (p=0,026), dok su vrijednosti feritina bile statistički značajno više (p=0,000) u odnosu na zdrave ispitanike. Nađena je pozitivna korelacija između vrijednosti MCV-a i koncentracije željeza (r=0,505, p=0,001), kao i vrijednosti TIBC-a i željeza (r=0,415, p=0,008) u ispitanika s akutnom upalom pluća. Iako akutna upala pluća u većine ovih pacijenata dovodi do sniženja vrijednosti koncentracije željeza (hipoferemije) u serumu, procjenom i drugih laboratorijskih parametara (ukupnog broja eritrocita, hemoglobina, hematkrita, TIBC-a, UIBC-a, koncentracije transferina i feritina) može se potvrditi da li se radi o stvarnoj deficijenciji željeza i pravoj sideropenijskoj anemiji. To može biti od pomoći i kliničarima (ljekarima) ali i samim pacijentima. Kliničarima ovo može biti od velikog značajna pri donošenju odluka o potrebi liječenja ovih pacijenata sa preparatima željeza. Na ovaj način može se izbjeći nepotrebno liječenje u onih pacijenata koji nemaju pravu sideropenijsku anemiju, a smanjit će se i potreba za naknadnim kontrolama i izvođenjem ponovnih analiza uzoraka kod ovih pacijenata. Navedeno može dovesti i do racionalizacije troškova u zdravstvenim ustanovama.
