UNIVERZITET U TUZLI
EDUKACIJSKO-REHABILITACIJSKI FAKULTET
Tuzla, 02.02.2021. godine
O B A V I J E S T
Ivana Tomić, bachelor specijalne edukacije i rehabilitacije javno će braniti završni magistarski rad pod nazivom „Stavovi roditelja djece tipičnog razvoja prema inkluziji djece s teškoćama u razvoju” dana 15.02.2021. godine u 11,00 sati u Sali za sjednice Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Univerziteta u Tuzli,
pred Komisijom u sastavu:
- Dr.sci. Medina Vantić-Tanjić, redovni profesor na užoj naučnoj oblasti “ Specijalna edukacija I rehabilitacija“ Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, predsjednik.
- Dr.sci. Milena Nikolić, vanredni profesor na užoj naučnoj oblasti „Specijalna edukacija i rehabilitacija“ Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, član-mentor.
- Dr.sci. Alma Dizdarević, redovni profesor na užoj naučnoj oblasti „Specijalna edukacija i rehabilitacija“ Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, član.
Za zamjenika članova komisije imenovana je dr. sci. Senad Mehmedinović, docent za užu naučnu oblast „Specijalna edukacija i rehabilitacija“ na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Univerziteta u Tuzli
Pristup javnosti je slobodan. Magistarski rad se može pogledati u Sekretarijatu fakulteta svakim radnim danom od 08,00 – 16,00 sati.
REZIME RADA
Cilj istraživanja bio je ispitati stavove roditelja djece tipičnog razvoja prema inkluziji djece s teškoćama u razvoju. Osim toga ciljevi su bili i usporediti stavove roditelja djece tipičnog razvoja prema inkluziji djece s teškoćama u razvoju u odnosu na mjesto stanovanja, spol, stručnu spremu, uzrast djeteta, te ispitati prema kojim teškoćama roditelji imaju najpozitivnije, odnosno najnegativnije stavove. U istraživanju je sudjelovalo 293 ispitanika. Istraživanje je provedeno na području Bosne i Hercegovine. Stavovi roditelja ispitani su Upitnikom stavova roditelja prema inkluziji (SPATI – Survey of Parents’ Attitudes towards Inclusion), a ostali potrebni podaci prikupljeni su Općim upitnikom koji je konstruiran za potrebe istraživanja. Rezultati istraživanja su pokazali da roditelji djece tipičnog razvoja u Bosni i Hercegovini imaju općenito pozitivne stavove prema inkluziji djece s teškoćama u razvoju i u predškolske ustanove i u osnovne škole. Ne postoji statistički značajna razlika u stavovima roditelja djece tipičnog razvoja prema inkluziji djece s teškoćama u razvoju u odnosu na mjesto stanovanja, stručnu spremu i spol ispitanika na sumarnoj varijabli. Međutim, roditelji djece tipičnog razvoja koji dolaze iz grada u većoj mjeri pokazuju zabrinutost za obrazovanje svojega djeteta prilikom boravka djeteta s teškoćama u učenju u istoj skupini, te smatraju da inkluzija nije poželjna za obrazovanje većine djece urednog razvoja, dok pak roditelji djece tipičnog razvoja koji dolaze sa sela prije će pozvati dijete s teškoćama u razvoju na rođendansku zabavu svoga djeteta, te će prije poticati svoje dijete da ode na rođendansku zabavu djeteta s teškoćama ili da provede vikend kod njega. Ispitanici muškog spola bi pak prije pozvali dijete s teškoćama na rođendansku zabavu svog djeteta, te bi poticali svoje dijete da ode na rođendansku zabavu djeteta s teškoćama ili da provede vikend kod njega. Ispitanici muškog spola se ne slažu s varijablom da bi boravak djeteta s teškoćama u skupini njihovog djeteta utjecao na odluku da upišu svoje dijete u taj vrtić, kao ni s varijablom da bi boravak djeteta s teškoćama u istoj skupini s njihovim djetetom utjecao na dobrobit njihovog djeteta. Majkama je važno da budu educirane o teškoći koju ima dijete koje pohađa skupinu s njihovim djetetom. Roditelji djece tipičnog razvoja koji su završili SSS se ne slažu s varijablama da će na obrazovanje njihovog djeteta utjecati boravak djeteta s fizičkim teškoćama u istoj skupini, kao i boravak djeteta sa senzoričkim teškoćama (gluho ili slijepo dijete), te da će na obrazovanje njihovog djeteta utjecati boravak djeteta s umjerenim ili blagim intelektualnim teškoćama u istoj skupini. Roditelji djece tipičnog razvoja sa završenom VŠS se ne slažu s varijablom da će na obrazovanje njihovog djeteta negativno utjecati boravak djeteta s teškoćama učenja u istoj skupini, dok roditelji djece tipičnog razvoja sa završenom VSS smatraju da je važno da budu educirani o teškoći koju ima dijete koje pohađa skupinu s njihovim djetetom.Roditelji djece tipičnog razvoja koja pohađaju osnovnu školu bi poticali svoje dijete da ode na rođendansku zabavu djeteta s teškoćama u razvoju ili da provede vikend kod njega, dok se roditelji djece tipičnog razvoja koja pohađaju predškolsku ustanovu ne slažu s varijablom da ne bi htjeli da se njihovo dijete sprijatelji s djetetom s teškoćama. Roditelji djece tipičnog razvoja najpozitivnije stavove pokazuju prema inkluziji djece sa senzoričkim teškoćama (gluho ili slijepo dijete), te prema inkluziji djece sa umjerenim i blagim intelektualnim teškoćama, zatim prema inkluziji djece sa fizičkim teškoćama, inkluziji djece s poremećajima u ponašanju, dok najnegativniji stav ispitanici imaju prema inkluziji djece s težim teškoćama (autizam, teže intelektualne teškoće i sl.).
Ključne riječi: stavovi, inkluzija, roditelji djece tipičnog razvoja, teškoće u razvoju
