UNIVERZITET U TUZLI
EDUKACIJSKO-REHABILITACIJSKI FAKULTET
O B A V I J E S T
Ivana Žilić, bachelor logopedije i audiologije javno će braniti završni magistarski rad pod nazivom: „Pragmatske vještine jezika djece sa problemima u ponašanju”, dana 10.09.2021. godine u 10,00 sati u Sali za sjednice Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, pred Komisijom u sastavu:
- Dr.sci. Lejla Junuzović-Žunić, redovni profesor na užoj naučnoj oblasti “ Logopedija“ Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, predsjednik.
- Dr.sci. Amela Ibrahimagić, redovni profesor na užoj naučnoj oblasti „Logopedija“ Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, član-mentor.
- Dr.sci. Meliha Bijedić, vanredni profesor na užoj naučnoj oblasti „Poremećaji u ponašanju“ Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, član.
Za zamjenika članova komisije imenovana je dr. sci. Zamir Mrkonjić, redovni profesor za užu naučnu oblast „Logopedija“ na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Univerziteta u Tuzli.
Pristup javnosti je slobodan. Magistarski rad se može pogledati u Sekretarijatu fakulteta svakim radnim danom od 08,00 – 16,00 sati.
REZIME RADA
Glavni cilj ovoga rada je istražiti postojeće spoznaje o vještinama jezika sa naglaskom na pragmatiku i probleme u ponašanju te njihovu moguću povezanost. Tijekom istraživanja literature proučeni su mnogi dostupni izvori na temu ovoga rada, te je prilikom analize dostupne materije došlo do sljedećih zaključaka. Naime, kod mnoge djece sa problemima u ponašanju postoje neotkrivene jezične teškoće. Uslijed toga djeca potencijalno neće primiti odgovarajuću jezičnu intervenciju koja bi mogla pozitivno utjecati na samo ponašanje. Moguće rješenje ovoga problema je edukacija učitelja, roditelja i ostalih osoba koje provode naviše vremena sa djetetom, o svim komponentama jezičnih teškoća. S tim u vezi, stručnjaci koji se bave intervencijom djece sa problemima u ponašanju kao i stručnjaci za komunikaciju nisu dovoljno osviješteni o mogućnosti postojanja neotkrivenih jezičnih teškoća u populaciji djece sa problemima u ponašanju. Kada bi u obzir uzeli i ovu mogućnost tada bih mogli cjelovitije sagledati uzrok problema u ponašanju kod djeteta i pružiti mu kvalitetniju i usmjereniju intervenciju. Nadalje, stručnjaci za komunikaciju, logopedi, bi trebali biti uključeni u timove za procjenu i tretman djece sa problemima u ponašanju. Logopedi mogu pridonijeti detekciji jezičnih teškoća i sukladno tomu provesti odgovarajuću intervenciju koja može pozitivno djelovati na mnoge teškoće sa kojima se susreću djeca sa problemima u ponašanju. Određeni broj istraživanja je dokazao povezanost jezičnih teškoća, kao i pragmatskih teškoća i problema u ponašanju, međutim, taj broj istraživanja je još uvijek nedovoljan. Stoga, doseg i karakteristike ove povezanosti još uvijek nisu do kraja istražene. Buduća istraživanja bi, između ostalog, trebala obuhvatiti karakteristike jezičnih teškoća kod djece sa problemima u ponašanju, karakteristike jezičnih vještina ponaosob, pa tako i pragmatike kod djece sa problemima u ponašanju te utjecaj jezične intervencije na ponašanje djeteta.
Ključne riječi: jezik, pragmatika, poremećaji jezika, problemi u ponašanju