UNIVERZITET U TUZLI
FILOZOFSKI FAKULTET
O B A V I J E S T
Medina Adanalić, javno će braniti završni magistarski rad pod nazivom:„Paradigmatska figura homo sacer u biopolitičkoj teoriji Giorgija Agambena”. Javna odbrana završnog magistarskog rada obavit će se 28.03.2025. godine u 14:00 sati na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, pred Komisijom u sastavu:
- Dr.sc. Bernard Harbaš, docent izabran na užu naučnu oblast Filozofija na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, predsjednik;
- Dr.sc. Rusmir Šadić, vanredni profesor izabran na užu naučnu oblast Filozofija na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli mentor i član;
- Dr. sc. Orhan Jašić, vanredni profesor izabran na užu naučnu oblast Filozofija na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, član
Rezervni član Komisije: dr. sc. Kerim Sušić, docent za užu naučnu oblast Filozofija na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli.
Pristup javnosti je slobodan. Magistarski rad se može pogledati u Sekretarijatu Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli radnim danom od 08 do 14 sati.
REZIME RADA
Pronicljivo slijedeći svaki trag koji za sobom ostavlja paradigmatska figura ›homo sacer‹ unutar Agambenove trilogije, autorica ovog rada je svojim istraživanjem izložila tri ključa za razumijevanje vodeće figure ili glavnog junaka Giorgio Agam-benove filozofije biopolitike. Prvim ključem autorica je najprije nastojala rasvijetliti teorijsko značenje figure ›homo sacer‹; učinila je to na način da je uz pomoć problematiziranja pravnog procesa ›consecratio‹ uspjela da pojasni svaki od pojedinačnih elementa Agambenova referiranja na nekolicinu autora poput: Momsena, Langea, Bennetta, Strachan-Davidsona, Kerényia, Fowlera, Durkheima, Freuda, Kantorowicza, Smita, Wundta i Hobbesa. Drugim ključem kandidatkinja je nastojala da prikaže mapu čijim se ustaljenim putem kreće biopolitička figura ›homo sacer‹ unutar Giorgio Agambenove filozofije biopolitike; učinila je to na način da je udesila shematske prikaze skrivenih matrica po čijim principima funkcionira svaki ponaosob biopoli-tički mehanizam vladavine kojega je Agamben izuzeo svojom studijom: (1) svođenje ljudskog života na ›goli život‹ ili proces de-politizacije; (2) vanredno stanje tj. suspendiranje pravnog poretka i (3) logor ili biopolitičko polje. Trećim ključem, autorica je očitavala mapu koju je prethodno načinila, na način da je u sadržaj istraživačkog rada uvela i nekoliko studija slučaja: 1/5 Nacistička Njemačka; 2/5 11. septembar; 3/5 Evropska migrantska kriza; 4/5 Ostaci biopoli-tičke figure musliman u pojasu Gaze; i 5/5 Pandemija Covid-19 – uz pomoć kojih je na djelu pokazala kako suverena vlast prema Agambenovu učenju, primjenjuje biopolitičke mehanizme nad nekolicinom drugih biopolitičkih figura, a koje je Agamben također podvojio svojom bio-političkom studijom npr. nad figurom ne-arijevca, ne-amerikanca, ne-evropljanina, ne-židova kao i nad figurom asimptomatskog pacijenta. Autorica rada svojom magistarskom tezom: ‘Para-digmatska figura homo sacer u biopolitičkoj teoriji Giorgia Agambena’, tj. svojim istraživa-njem, ponudila je prvi cjelovit i sistematičan prikaz Agambenove filozofije biopolitike pisan na našem jeziku.