UNIVERZITET U TUZLI
PRAVNI FAKULTET
Tuzla, 20.05.2022. godine
O B J A V L J U J E
Kandidatkinja Medina Bašić, BA prava, javno će braniti završni magistarski rad pod naslovom “ Prava roditelja u jednoroditeljskim/samoroditeljskim porodicama u Federaciji Bosne i Hercegovine ”, dana 10.06.2022. godine sa početkom u 12,00 sati na Pravnom fakultetu Univerziteta u Tuzli, pred Komisijom u sastavu:
- Dr.sci. Jasmina Alihodžić, vanredni profesor – predsjednik
(Uža naučna oblast „Građansko-pravna“, Pravni fakultet Univerziteta u Tuzli), - Dr.sci. Boris Krešić, vanredni profesor – mentor i član
(Uža naučna oblast „Građansko-pravna“, Pravni fakultet Univerziteta u Tuzli) i - Dr.sci. Anita Petrović, vanredni profesor – član
(Uža naučna oblast „Građansko-pravna“, Pravni fakultet Univerziteta u Tuzli)
Dr.sci. Hamid Mutapčić, vanredni profesor – zamjenski član
(Uža naučna oblast „Građansko-pravna“, Pravni fakultet Univerziteta u Tuzli)
Završni magistarski rad može se pogledati u Sekretarijatu Fakulteta radnim danom od 10,00 do 14,00 sati.
Pristup javnosti je slobodan.
REZIME RADA
Jednoroditeljske porodice stavljene su u focus socioloških interesa tek 60-ih godina prošlog stoljeća, kada je poslijeratna tradicionalna porodica doživjela velike transformacije zbog: smanjene stope nataliteta, porasta broja razvoda brakova, te porasta broja djece rođene izvan braka.
Završni magistarski rad je pored uvoda i zaključka, struktuiran u šest dijelova, od kojih se prvi odnosi na metodologiju istraživanja. Prilikom istraživanja primjenjivane su razne metode, koje su olakšale pristup materiji koja je bila potrebna i omogućile dobijanje konačnih rezultata, a to su: historijski, induktivno-deduktivni, komparativni i metod empirijskog istraživanja.
Podaci u radu su prikupljeni anketiranjem putem e-maila od rukovodećih zaposlenika u centrima za socijalni rad općina/gradova u Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH). Korišteno je anketno ispitivanje sa anketnim upitnikom kao instrumentom za prikupljanje podataka. Populaciju, odnosno osnovni skup, činili su svi centri za socijalni rad općina/gradova u FBiH kojima je poslat anketni upitnik: njih 79. Povrat popunjenih upitnika je bio 52. Stopa povrata odgovara 65,82 % (broj vraćenih anketnih upitnika/broj poslanih anketnih upitnika u %).
U dijelu predmet istraživanja ovog rada je istraživanje pravne prirode jednoroditeljskih i samoroditeljskih porodica, određivanje njihovih temeljnih karakteristika, kao i različitosti u odnosu na tradicionalnu porodicu, u cilju stvaranja osnova za buduće prepoznavanje ovakvih porodica u Porodičnom zakonu Federacije Bosne i Hercegovine. U ovom poglavlju je definisano 12 ciljeva istraživanja te je određena osnovna istraživačka hipoteza, koja glasi: Jednoroditelji i samoroditelji ne uživaju adekvatnu pravnu zaštitu u Federaciji Bosne i Hercegovine. Postavljanjem ovakve opće istraživačke hipoteze, neophodno je bilo postaviti još 5 razrađujućih hipoteza.
Poglavlje četvrtoopisuje historijski razvoj roditeljstva, koje postoji od kada i sam čovjek. Od davnina se odnos prema djeci oblikovao unutar ljudske zajednice u zavisnosti od njene tradicije, ali i ekonomske moći. Odnos prema djeci, njihovo podizanje i vaspitavanje, mijenjalo se kroz vijekove. Danas sve psihološke teorije, kao i empirijski nalazi različitih istraživanja, poseban značaj daju razvoju toplog emocionalnog odnosa između roditelja i djece.
Jednoroditeljstvo i samoroditeljstvo, kao što je već navedeno, ne postoji kao pravna kategorija u Federaciji Bosne i Hercegovine s tim da se u pojedinim propisima mogu pronaći odredbe kojima se regulišu pojedina prava i situacije ili pitanja od značaja za ovakve vrste porodica. Dakle, kako jednoroditelj i samoroditelj u našem zakonu nije tačno određen, te se tako odrediv pojam može samo utvrditi tumačenjem normi iz zakona, možemo reći da je ova vrsta roditelja obuhvaćena Porodičnim zakonom Federacije Bosne i Hercegovine, ali ne i striktno definisana, stoga bi takvo normiranje bilo suštinsko i obavezno.
Potreba za normiranjem ovih vrsta porodica ogleda se prvenstveno u pravima i obavezama koje proizilaze iz odnosa u ovim porodicama, te se, kao takva, trebaju urediti i pružiti mogućnost u lakšem ostvarivanju prava, ali, samim tim, i obaveza koje povlače obaveze oko djeteta tako i obaveze koje se nameću u sredini u kojoj žive.
Kako zakon normira roditelja, te njegovu odgovornost prema djetetu, tako je potrebno normirati i ove dvije vrste porodica i olakšati cjelokupni porodični sistem jednoroditelja ili samoroditelja.
U petom poglavlu prikazani su rezultati i diskusija. Kao poseban metod istraživanja, analiza ankteiranja Centara za socijalni rad donijela je brojne odgovore koji upućuju na to da se radi o kantonalnim zakonima na osnovu kojih centri i rade, dok se jedan Zakon o socijalnoj zaštiti na federalnom nivou ne nalazi u sprezi sa kantonalnim. Dakle, radi se o neskladu, kako kantonalnih između sebe, tako i kantonalnih zakona sa federalnim zakonom.
Anketni upitnik se sastojao od sedam dihotomnih pitanja mjerenih na nominalnoj skali sa odgovorima DA ili NE. Dva pitanja su mjerena na ordinalnojskali, gdje je trebalo izvršiti rangiranje obilježja u odnosu na kriterij važnosti (1 – najvažniji, 2 – prosječno važan, 3 – najmanje važan).
U pogledu utvrđivanja posebne evidencije u centrima za socijalni rad, prikupili su se podaci o vođenju posebnih evidencija o jednoroditeljskim i samoroditeljskim porodicama. Utvrđeno je, da od 52 centra za socijalni rad općina/gradova, koji su popunili anketni upitnik, njih 43 ili 82,7 % ne vodi posebnu evidenciju o jednoroditeljskim porodicama, a 9 centara vodi evidenciju, što čini svega 17,3%.
U pogledu razvoda braka, u centrima za socijalni rad prikupili su se podaci o tome da li dijete većinom pripada majci. Analiza pokazuje da u 69,2 % slučajeva dijete pripada majci, a u 30,8% slučajeva dijete pripada ocu.Navedeno pitanje se odnosi na učestalost majke kao jednoroditelja kako bi, kao roditelj, ostvarila određena prava koja su navedena, međutim, s obzirom na to da se više od 30% slučajeva dijete dodjeljuje ocu, možemo uvidjeti da se kao nosilac jednoroditeljske porodice nalazi i otac, koji se, u odnosu na patrijarhalnu, odnosno današnju porodicu, nalazi u težoj situaciji pri odgoju djeteta, ostvarujući i sebi i djetetu osnovne egzistencijalne potrebe, koje se uglavnom ostvaruju radom, za razliku od majke, koja se danas veoma često nalazi u ulozi domaćice.
Rezultati vezani za socijalnu zaštićenost roditelja koji samostalno vrši roditeljsko staranje, pokazuju da 78,8 % centara za socijalni rad smatra da je ona neadekvatna.
Rezultati ankete vezani za korištenje prava na socijalnu pomoć roditelja koji samostalno vrši roditeljsko staranje, pokazuju da 59.6 % njih ne koristi ta prava, a svega 40.4 % to pravo koriste.
Temeljem navedenih zakonskih odredbi, vidimo da jednoroditelji i samoroditelji imaju pravo na socijalnu zaštitu. Prikupljeni podaci o postojanju slučajeva u kojima je otac djeteta zahtijevao naknadu za porodiljsko odsustvo, zbog odsustva majke, je iznosio 55,8%.
Navedeno pitanje se odnosi na potrebu da se otac kao nosilac roditeljskog staranja u daljem zakonskom putu i zaštiti.Prikupljeni podaci vezani za adekvatnost odgovarajuće zakonske regulative ukazuju u 51,9% slučajeva da je isti potrebno doraditi.
Kod pitanja 8. i 9. bilo je potrebno rangirati obilježja od 1 do 3, gdje je: 1- najvažniji, 2- prosječno važan a 3-najmanje važan. Na osnovu prikupljenih podataka o rangiranju uzroka prestanka braka, izračunata je suma rangova za svaki uzrok. Ukupna suma rangova za svaki od uzroka je dobijena množenjem broja slučajeva određenog ranga sa tim rangom. Naprimjer, za uzrok prestanka braka „Prirodna smrt“, ukupna suma je dobijena po postupku 8×1+42×2+2×3=98. Uvažavajući rezultate ovog postupka, može se zaključiti da je „Razvod braka“ prvorangirani uzrok prestanka braka, drugo rangirana je „Prirodna smrt“ dok je trećerangirano „Proglašenje nestale osobe umrlom“.
Na osnovu prikupljenih podataka o rangiranju razloga u kojim se socijalna pomoć najviše zahtijeva , izračunata je suma rangova za svaki uzrok. Iz prikupljenih podataka o rangiranju razloga u kojim se socijalna pomoć najviše zahtijeva, može se zaključiti da je „Prirodna smrt„ prvorangirani razlog, „Razvod braka“ je drugorangirani, dok je trećerangirani „Proglašenje nestale osobe umrlom“.
Nakon detaljne analize datog magistarskog rada, kao generalni zaključak možemo konstatirati da broj jednoroditeljskih i samoroditeljskih porodica svakodnevno raste, a na društvu i pojedincu, najčešće na svakome od nas pojedinačno, leži obaveza da prihvatimo takve promjene i smanjimo vlastite predrasude prema novim i drukčijim porodicama.
Jednoroditelj i samoroditelj je u Porodičnom zakonu de lege lata, određen kao roditelj koji se o djetetu stara sam ako je drugi roditelj umro, proglašen umrlim, spriječen da se stara, nepoznatog boravišta, ako mu je oduzeto roditeljsko staranje, ili mu je oduzeta ili ograničena poslovna sposobnost. Stoga, možemo vidjeti da su ove vrste roditelja, ustvari, poistovijećene i da se prema de lege ferenda zakonu, treba napraviti razlika i trebalo bi ih odvojiti kao posebne vrste porodica, kako bi uživanje prava roditeljima bilo puno lakše i jasnije.
