UNIVERZITET U TUZLI
MEDICINSKI FAKULTET
Univerzitetska 1
Tuzla
O B J A V L J U J E
Kandidat Minela Obralić, dipl. fizioterapeut, javno će braniti završni magistarski rad pod naslovom „Uloga fizioterapeuta u ranoj habilitaciji nedonoščadi“ dana 11.06.2024. godine sa početkom u 14,00 sati u Učionici Anatomije Medicinskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, pred Komisijom u sastavu:
- Dr.med.sci. Almira Ćosićkić, vanredni profesor za nastavni predmet „Pedijatrija“ na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, predsjednik
- Dr.med.sci. Amela Selimović, docent za nastavni predmet „Pedijatrija“ na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, mentor i član
- Dr.med.sci. Šahza Kikanović, docent, za nastavni predmet „Fizijatrija i rehabilitacija“ na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, član
Zamjenski član Komisije dr.med.sci. Devleta Hadžić, vanredni profesor za nastavni predmet „Pedijatrija“ na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Tuzli.
Završni magistarski rad može se pogledati u Sekretarijatu fakulteta radnim danom od 10,00 do 14,00 sati.
Pristup javnosti je slobodan.
REZIME RADA
Prijevremeni porođaj je među ključnim zdravstvenim problemima u svijetu, s incidencom od 5% do 18% širom svijeta. Kako bi se odgovorilo na razvojne potrebe nedonoščadi uspostavljeni su programi rane intervencije s ciljem stimulacije i normalizacije njihovog razvoja. Filozofija vođenja nedonoščadi u jedinicama intenzivne terapije se promijenila tokom vremena od minimalnog rukovanja s nedonoščadi do promovisanja rane stimulacije.Perinatalno oštećenje mozga je neprogresivno, i zato, zahvaljući plastičnosti mozga rana habilitacija nedonoščadi može voditi ka oporavku psihomotornih funkcija, tim više što je nedonešenost sama po sebi značajan faktor rizika za oštećenje mozga. U jednogodišnjem vremenskom periodu u Klinici za dječije bolesti u Tuzli, provedeno je retrospektivno-prospektivno istraživanje s ciljem da se analiziraju dodatni faktori neurorizičnosti nedonoščadi i učešće fizioterapeuta u tretmanu nedonoščadi i edukaciji majki za nastavak fizikalnog tretmana po otpustu kući. Istraživanjem je obuhvaćeno 169 živorođene nedonoščadi, koji su podijeljeni u 3 grupe: Grupa 1: Rana nedonoščad: 28 do 31 (6/7 dana) gestacijske sedmice (n=28); Grupa 2: Umjerena nedonoščad: 32 do 33 (6/7 dana) gestacijske sedmice (n=52); Grupa 3: Kasna nedonoščad: 34 do 36 (6/7 dana) gestacijskih sedmica (n=89). Nedonoščad sa velikim urođenim anomalijama i smrtnim ishodom su isključena iz istraživanja. Naši rezultati su u dobroj mjeri potvrdili naša očekivanja. Sva analizirana nedonoščad su imala neki od prenatalnih i perinatalnih riziko faktora za oštećenje mozga. Najčešći prenatalni riziko faktori su bili: infekcija majke u trudnoći (41%), potom EPH gestoza (29%) i prethodni pobačaj (28%). Nije nađena statistički značajna razlika u prenatalnim riziko faktorima za oštećenje mozga između analiziranih grupa nedonoščadi. Analizom perinatalnih faktora rizika za oštećenje mozga, najčešći su bili: RDS (75%), fototerapija (65%), sepsa (56%), mehanička ventilacija (52%), intrakranijalna hemoragija (49%), potom su slijedili Apgar skor manji od 7 (36%), anemija (22%), HIE (11%) i intrauterini zastoj u rastu (8%). RDS su imala sva rana i umjerena nedonočad, te 53% kasne nedonoščadi, uz statistički značajnu razliku (p=0,0371). 100% rane nedonoščadi je mehanički ventilirano, 71% umjerene i svega 26% kasne, uz statistički značajnu razliku (p<0,0001). Zabilježena je značajna zastupljenost sepse u rane nedonoščadi (86%) u odnosu na umjerenu (40%) i kasnu nedonoščad (56%) (p<0,0001). Rana nedonoščad su statistički značajno češće imala intrakranijalnu hemoragiju (79%) u poređenju sa umjerenom (48%) i kasnom nedonoščadi (40%) (p=0,0020). Od 150 preživjele nedonoščadi konsultaciju fizijatra je imalo 114 nedonoščadi (76%) i to najviše u grupi rane nedonoščadi (100%), potom u umjerene (96%) i 60% kasne nedonoščadi, uz statistički značajnu razliku (p<0,0001). Utvrđena je umjerena pozitivna korelacija između mehaničke ventilatorne potpore i početka fizikalnog tretmana (rho=0,742;p<0,0001). Dani provedeni na mehaničkoj vantilaciji su bili u izvrsnoj pozitivnoj korelaciji sa početkom fizikalnog tretmana (r=0,954; p<0,0001). Kao faktori dobre korelacije sa vremenom početka fizikalnog tretmana izdvojili su se: gestacijska dob (r= -0,635;p=<0,0001); respiratorni distres sindrom (rho=0,631;p<0,0001); hipoksično ishemijska encefalopatija (rho=0,546;p<0,0001).Multiplom regresionom analizom perinatalnih faktora neurorizičnosti jedini neovisan prediktor vremena početka fizikalnog tretmana je bio broj dana mehaničke ventilacije u analizirane nedonoščadi (p<0,0001). Što je prijevremeni porod nastupio ranije roditelji su imali viši nivo brige za ishod svog djeteta, ali su zbog duže hospitalizacije lakše prihvatali ranu habilitaciju i lakše je nastavljali po otpustu kući, dok su roditelji kasne nedonoščadi trebali više uputa i suporta za nastavak fizikalnog tretmana u kućnim uslovima. Dani koje je majka provela u Klinici sa svojim djetetom bili su u dobroj pozitivnoj korelaciji sa shvatanjem uputa za ranu habilitaciju i dobar prediktor nastavka fizikalnog tretmana po dolasku kući (r=0,798;p<0,0001). Majke su trebale na otpustu dodatne upute o ranoj habilitaciji u kućnim uslovima, najbolje u vidu videa sa detaljnim načinom sprovođenja vježbi, posebno majke koje su porođene u periodu od 34-36 gestacijske nedjelje. Naši rezultati ukazuju na važnost učešća fizioterapeuta u svakodnevnom tretmanu nedonoščadi. Nedonoščad imaju značajan udio dodatnih faktora rizika za oštećenje mozga, a zahvaljujući neuroplastičnosti mozga, ranom habilitacijom u prilici smo modificirati psihomotorni razvoj u pozitivnom smjeru. Od ključnog je značaja što ranije uključivanje roditelja u procese habilitacije, kako bi nastavili fizikalni tretman po otpustu kući.Video ili brošura sa detaljnim uputama na otpustu pomoći će roditeljima u lakšem prihvatanju postupaka rane habilitacije. Smanjenje stresa i nivoa anksioznosti u roditelja može imati pozitivan efekt na njihovu interakciju sa svojim djetetom i poboljšati konačan ishod u nedonoščadi. Ključne riječi: nedonošče, faktori rizika za oštećenje mozga, roditelji, rana habilitacija.
