UNIVERZITET U TUZLI
PRAVNI FAKULTET
Ul. Muhameda Hevaija Uskufija br.7. u Tuzli
O B J A V L J U J E
Kandidat Tarik Delalić, dipl.pravnik, javno će braniti završni magistarski rad pod naslovom “Pravna rješenja biomedicinski pomognute oplodnje u FBiH”, dana 26.05.2021. godine sa početkom u 12,00 sati na Pravnom fakultetu Univerziteta u Tuzli, pred Komisijom u sastavu:
- Dr. sci. Jasmina Alihodžić, vanredni profesor – predsjednik
(u.n.o. “Građansko-pravna” na Pravnom fakultetu Univerziteta u Tuzli), - Dr. sci. Boris Krešić, vanredni profesor – mentor i član
(u.n.o. “Građansko-pravna” na Pravnom fakultetu Univerziteta u Tuzli) i - Dr. sci. Mirela Čokić-Džinić, vanredni profesor – član
(u.n.o. “Građansko-pravna” na Pravnom fakultetu Univerziteta u Tuzli).
Za zamjenika članova Komisija iz prethodnog stava ovog člana imenuje se dr. sci. Anita Petrović, vanredni profesor, u.n.o. “Građansko-pravna” na Pravnom fakultetu Univerziteta u Tuzli.
Završni magistarski rad može se pogledati u Sekretarijatu fakulteta radnim danom od 10,00 do 14,00 sati.
Pristup javnosti je slobodan.
REZIME RADA
Biomedicinski potpomognuta oplodnja je medicinski postupak koji izaziva brojne religijske, naučne, etičke, moralne i pravne diskusije. Veliki izazov za pravnu nauku predstavlja pitanje reguliranja ove materije, a s obzirom na razne mogućnosti nastanka budućeg života. Pravo mora razmisliti da li se držati tradicionalnih instituta porodičnog prava, ili krenuti u reviziju definisanja porodice, roditeljstva, odnosa između roditelja i djece, izdržavanja, nasljednih prava, pa sve do statusnih prava budućih članova porodice. Niti jedna tema kao ova, ne stvara tolike kontroverze u društvu, s obzirom na to da države značajno različito regulišu predmetnu materiju. Pitanje je trenutka kada će neka od država zakonski dopustiti kloniranje ljudskih reproduktivnih stanica, a time otvoriti put i za legalno kloniranje ljudi. Stvarnost nam pokazuje da već sada u svijetu imamo brojene države koje dopuštaju doniranje ljudskih spolnih stanica i embriona, zatim dopuštaju institut surogat majčinstva ili rađanja za drugoga, dopuštaju istraživanje na ljudskim spolnim stanicama i embrionima i brojene druge teme vezane za ljudsku reprodukciju. Pitanje je do koje mjere je moralno, etički i pravo dopustivo miješanje čovjeka u prokreaciju ljudskog bića. Bosna i Hercegovina ne može biti izuzeta od ovog pitanja. U Federaciji Bosne i Hercegovine je u junu 2018. godine usvojen Zakon o liječenju neplodnosti biomedicinski potpomognutom oplodnjom, kojim se nakon dugo niza godina regulišu i pravna pitanja uređenja ove materije. U radu su prezentirane i analizirane odredbe navedenog zakona uz komparativno pravnu usporedbu s drugim zakonima, kako u okviru Europske unije, tako i zemalja regiona. Analizirane su prednosti i nedostaci novousvojenih zakonskih rješenja te analizirana su pojedinačna zakonska rješenja i stepen usklađenosti s unutarnjim pravnim uređenjem Bosne i Hercegovine. Ovaj rad proučava i usklađenost Zakon o liječenju neplodnosti biomedicinski potpomognutom oplodnjom s porodičnim, nasljednim i krivičnim zakonima Federacije Bosne i Hercegovine, te pravnom stečevinom Europske unije i međunarodnih konvencija iz oblasti zaštite ljudskih i reproduktivnih prava.
Ključne riječi: Biomedicinski potpomognuta oplodnja,reproduktivna prava, pravo na potomstvo, pravo na saznanje porijekla, najbolji interes djeteta.
