Ured za međuuniverzitetsku saradnju
u zemlji i inostranstvu
Tuzla, 04.06.2020. godine
Predavanje dr.sci. Damira Arsenijevića, redovnog profesora na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli obilježilo je treći dan ovogodišnjeg jubilarnog 25. Ljetnog Univerzitet u Tuzli.
U svom predavanju na temu Ekološka humanistika u Bosni i Hercegovini: Prilike za inoviranje učionice, profesor Arsenijević je pojasnio kako Ekološka humanistika transcendira disciplinarne uske kategorije i podijelio je informacije o stvarnim slučajevima ekološkog nasilja u Bosni i Hercegovini, a naročito u području grada Tuzle. Zagađenja zraka, voda i tla, svakodnevna ugroženost i trovanje stanovništva grada Tuzle i TK, ekološke krize, te nepropisno odložene visokotoksične materije koje su godinama napuštene i sakrivene u privatizaciji industrije u tuzlanskom bazenu su samo neki od najvažnijih podataka za koje su učesnici imali priliku čuti. Iz kratkog filma pod nazivom „Zemlja otrova“ saznali smo da u našem gradu postoji „tempirana bomba“ koja se nalazi u krugu napuštene fabričke zgrade HAK Tuzla, za koju svi na vlasti znaju, ali ništa ne poduzimaju već desetljećima.
Profesor Arsenijević je ponudio četiri kategorije kroz koje bi se sve ove činjenice i slučajevi mogli analizirati u svjetlu novih istraživanja poput Critical environmental justice (Kritička okolišna pravda):
1.Istražiti procese reprodukcije sistema dominacije i kontrole tj. kako se društvene nejednakosti i opresija preklapaju, te kako su akteri u ljudskom svijetu, a i šire, na udaru od opresija, a zapravo su upravo oni faktori društvene promjene.
2.Pitanja skale tj. pitanje reda veličine koji moramo imati na umu kada govorimo o ekološkoj nepravdi odnosno odakle počinjemo. Da li počinjemo od nivoa vlasti, te o kojoj geografskoj i vremenskoj skali govorimo?
3.Kako državni apart provodi nesigurnost i ko odlučuje o ekološkoj pravdi?
4.Ljudsko tijelo kao životna sredina tj. koje su to populacije koje su osuđene na nestanak i na ranu smrt (primjer naselja Divkovići gdje svi imaju rak).
Profesor je dao svoj odgovor na pitanje proizvodnje znanja odnosno svoje viđenje zašto je sve ovo danas upravo prilika za inoviranja učionice. Istakao je kako Univerzitet u Tuzli sada ima priliku pokrenuti nešto društveno relevantno i veoma aktuelno, a što će našim studentima dati priliku da rade. Njegov prijedlog je da se spoje studenti iz različitih disciplinarnih oblasti (studenti biologije sa PFM-a, studenti okoliša na RGGF-u, studenti historije, psihologije i novinarstva sa Filozofskog fakulteta, te studenti sa Pravnog fakulteta) i da na konkretnim stvarima sa kojima se susrećemo kada je riječ o ekonomskoj opasnosti studenti rade na studijama slučajeve iz prakse (tzv. Case studies), gdje će učiti kako se intradisciplinarnost provodi u praksi.
