UNIVERZITET U TUZLI
PRAVNI FAKULTET
O B J A V L J U J E
Kandidat Mirnes Krnjić, dipl. pravnik, javno će braniti magistarski rad pod naslovom: “Primjena Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u postupanju policijskih službenika Bosne i Hercegovine“, dana 17.09.2025. godine sa početkom u 13,00 sati na Pravnom fakultetu Univerziteta u Tuzli, pred Komisijom u sastavu:
- Dr. sc. Zlatan Begić, redovni profesor– predsjednik
(Uža naučna oblast “Državno i međunarodno javno pravo”, Pravni fakultet Univerziteta u Tuzli),
- Dr. sc. Dženeta Omerdić, redovni profesor– mentor i član
(Uža naučna oblast “Državno i međunarodno javno pravo”, Pravni fakultet Univerziteta u Tuzli) i
- Dr. sc. Mahir Muharemović, docent – član
(Uža naučna oblast “Državno i međunarodno javno pravo”, Pravni fakultet Univerziteta u Tuzli).
Za zamjenika članova Komsije iz tačke II ove Odluke imenuje se dr.sc. Ervina Ibrahimović, docent, uža naučna oblast “Komparativna pravna historija i komparativno pravo”, Pravni fakultet Univerziteta u Tuzli.
Magistarski rad može se pogledati u Sekretarijatu fakulteta radnim danom od 10,00 do 14,00 sati.
Pristup javnosti je slobodan.
REZIME RADA
Poštivanje ljudskih prava predstavlja imperativ svakog demokratskog društva. Bosna i Hercegovina (u daljnjem tekstu BiH), kao pravna država koja je u procesu tranzicije i demokratizacije društva, opredijeljena je za zaštitu i razvoj ljudskih prava i sloboda. Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: EKLJP) u fokusu je navedenog opredjeljenja, što zbog svog ustavnopravnog položaja u pravnom poretku BiH, što zbog vrijednosti koje promoviše i štiti. Policijske agencije, osim što predstavljaju okosnicu sigurnosne funkcije države, integralni su dio demokratske države i društva. One trebaju pružiti sigurno okruženje, kako bi svi građani uživali svoja neotuđiva ljudska prava i slobode. Osnovni zadaci i ciljevi policije u demokratskom društvu jesu održavanje javnog reda i mira, zaštita i poštivanje ljudskih prava i sloboda, prevencija krivičnih i prekršajnih djela, borba protiv kriminala, otkrivanje krivičnih djela i njihovih počinilaca, te pružanje pomoći građanima i društvu. Obavljanje spomenutih zadataka od policijskih službenika zahtijeva određenu ravnotežu između efikasnosti u radu i poštivanja osnovnih ljudskih prava počinilaca krivičnih djela, ali i drugih osoba – žrtve, oštećenog, osumnjičenog i svjedoka. Efikasan rad policije ne smije se zasnivati na kršenju osnovnih ljudskih prava. Pravila i propisi na kojima se temelji zakoniti rad policije moraju u potpunosti uvažavati standarde poštivanja ljudskih prava, zaštićenih međunarodnim konvencijama, preporukama i deklaracijama međunarodnih organizacija, Ujedinjenih nacija (dalje u tekstu: UN), Vijeća Evrope i ostalih strukovnih, specijaliziranih policijskih organizacija. U cilju potpune zaštite ljudskih prava, policijski službenici moraju biti adekvatno edukovani o sadržini i značaju zaštite ljudskih prava. Policijske ovlasti se moraju provoditi uz potpuno uvažavanje i zaštitu ljudskih prava, a poznavanje i primjena propisa ne smije i ne može biti otežavajuća okolnost učinkovitosti policije. Upotreba sile za državu predstavlja dvostruki izazov. S jedne strane, to je organizacija upotrebe legitimne prinude, a, s druge strane, to je nadzor nad organima koji su organizovani i ovlašteni da u svom radu primjenjuju zakonom predviđenu legitimnu prinudu, odnosno silu. Za efikasno i zakonito postupanje policijskih službenika neophodni su adekvatno i sadržajno primjereno obrazovanje i obuka. Policijski službenici kroz proces obrazovanja i obuke stječu znanje, vještine, navike i kompetencije u primjeni policijskih ovlaštenja, koje su u obavezi primjenjivati na zakonit način, u skladu s principima nužnosti, srazmjernosti i postupnosti. Stoga su obrazovanje, obuka i usvajanje policijskih standarda policijskih službenika veoma značajni kako bi njihovo postupanje u radu bilo zasnovano na zakonu i spomenutim principima, te kao takvo društveno prihvatljivo, i u funkciji zaštite ljudskih prava i sloboda. U najvažnije međunarodne instrumente koji su ustanovili univerzalne standarde postupanja policijskih službenika ubrajaju se: Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima (1948); Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (1966); Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (1966); Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (1950); Konvencija UN-a protiv mučenja i drugih svirepih, nečovječnih ili ponižavajućih kazni i postupaka (1984); Evropska konvencija za sprečavanje mučenja i nečovječnih ili ponižavajućih postupaka i kažnjavanja (1987); Kodeks UN-a o ponašanju lica odgovornih za primjenu zakona (1979); Deklaracija Vijeća Evrope o policiji (1979); Evropski kodeks policijske etike (2001); Osnovni principi UN-a o upotrebi sile i vatrenog oružja od službenika zaduženih za primjenu zakona (1990); Skup principa UN-a za zaštitu svih lica koja su na bilo koji način pritvorena ili zatvorena (1988); Pravila UN-a o zaštiti maloljetnika koji su lišeni slobode (1990); Deklaracija UN-a o osnovnim principima pravde u vezi sa žrtvama kriminalnih radnji i žrtvama zloupotrebe vlasti (1985). Osim navedenih mehanizama, za rad policije u svakom demokratskom društvu od velikog značaja su i deklaracije o policiji (Rezolucija 690/1979 Parlamentarne skupštine Vijeća Evrope) i Evropska policijska povelja (Evropsko vijeće sindikata policije), koje propisuju principe kojima bi se trebali rukovoditi svi policijski službenici u izvršavanju svojih svakodnevnih policijskih poslova i zadataka. Navedeni dokumenti sadržavaju odredbe koje naglašavanju potrebu jasnog i preciznog definisanja statusa policije i policajaca unutar društvene zajednice.
Ključne riječi: ljudska prava, obrazovanje, ograničavanje konzumacije ljudskih prava, policijsko postupanje