OBAVIJEST O ODBRANI ZAVRŠNOG MAGISTARSKOG RADA – Anes Cipurković, bachelor inženjer prehrambene tehnologije

UNIVERZITET U TUZLI
TEHNOLOŠKI FAKULTET

 

Na osnovu člana 18. Pravilnika o završnom magistarskom radu na II ciklusu studija Univerziteta u Tuzli, Tehnološki fakultet

 

OBJAVLJUJE

 

Anes Cipurković, bachelor inženjer prehrambene tehnologije će javno braniti završni magistarski rad na II ciklusu studija pod naslovom: „Biometanski potencijal i kinetička analiza procesnih parametara anaerobne digestije predtretiranog stajnjaka“ na Tehnološkom  fakultetu Univerziteta u Tuzli, 11.06.2025. godine u 14:00 sati, pred Komisijom u sastavu:

  1. Dr. sci. Edisa Papraćanin, vanredni profesor
    uža naučna oblast “Hemijsko inženjerstvo”
    Tehnološki fakultet Univerziteta u Tuzli, predsjednik
  1. Dr. sci. Mirnesa Zohorović, docent
    uža naučna oblast “Inženjerstvo zaštite okoline”
    Tehnološki fakultet Univerziteta u Tuzli,član
  1. Dr. sci. Vedran Stuhli, vanredni profesor 
    uža naučna oblast “Inženjerstvo zaštite okoline ”
    Tehnološki fakultet Univerziteta u Tuzli,član.

 

Pristup javnosti je slobodan.

 

Završni magistarski rad može se pogledati u Sekretarijatu Tehnološkog fakulteta Univerziteta u Tuzli radnim danom od 08:00 do 16:00 sati.

 

REZIME RADA

 

Ovaj rad se fokusira na primjenu i evaluaciju kinetičkih modela anaerobne digestije na eksperimentalne rezultate preuzete iz doktorske disertacije, koja se bavila anaerobnom razgradnjom smjese aktivnog mulja i goveđeg stajnjaka, u netretiranom obliku te nakon termičkog (70 °C) i hemijskog (dodatak 0,75% CaO) predtretmana. Cilj istraživanja bio je utvrditi koji od odabranih modela najpreciznije opisuje dinamiku procesa i daje najrealniju procjenu metanskog potencijala u različitim uslovima obrade supstrata.

Primijenjena su četiri široko korištena kinetička modela: kinetički model prvog reda, Coneov model, Monodov model i Gompertzov model. Analiza je izvršena korištenjem softvera Polymath, a parametri modela su određeni regresionim metodama uz kvantitativnu procjenu tačnosti putem koeficijenata determinacije (R²) i procentualnog odstupanja između modelovanih i eksperimentalnih vrijednosti.

Dobijeni rezultati su pokazali da Monodov model ima najbolju prediktivnu tačnost u gotovo svim slučajevima, naročito kod hemijski tretiranog uzorka, dok su Gompertzov i Coneov model pokazali veća odstupanja u simulaciji metanske produkcije. Model prvog reda dao je solidne rezultate, ali s ograničenjima u prikazu kompleksne dinamike procesa. Rad potvrđuje važnost pravilnog odabira modela u zavisnosti od vrste supstrata i ciljeva analize.

Zaključno, ovo istraživanje doprinosi validaciji i komparaciji kinetičkih modela u svrhu njihove bolje primjene u praksi anaerobne digestije, posebno u kontekstu projektovanja i optimizacije bioplinskih postrojenja koja koriste kompleksne sirovine.