OBAVIJEST O ODBRANI ZAVRŠNOG MAGISTARSKOG RADA – Emina Hamzić

UNIVERZITET U TUZLI
FILOZOFSKI FAKULTET

 

O B A V I J E S T

 

Emina Hamzić, javno će braniti završni magistarski rad pod nazivom: „Utjecaj kulturne dinamike na muškost u romanima Hanifa Kureishija: Intimnost (1998), Buda iz predgrađa (1990) i Moja lijepa praonica (1985) “The Influence of Cultural Dynamics on Masculinity in Hanif Kureishi’s Novels: Intimacy (1998), The Buddha of Suburbia (1990), and My Beautiful Launderette (1985)”Javna odbrana završnog magistarskog rada obavit će se 14.01.2026. u 12.00 sati na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, pred Komisijom u sastavu:

  1. Dr. sc. Selma Veseljević Jerković, vanredna profesorica, izabrana na užu naučnu oblast Engleska i američka književnost na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, predsjednik;
  2. Dr. sc. Demir Alihodžić, vanredni profesor, izabran na užu naučnu oblast Engleska i američka književnost na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, mentor i član;
  3. Dr. sc. Jasmina Husanović Pehar, redovna profesorica, izabrana na užu naučnu oblast Kulturologija na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, član.

Rezervni član Komisije: dr. sc. Mirza Džanić, vanredni profesor izabran za užu naučnu oblast „Savremeni engleski jezik” na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli.

Pristup javnosti je slobodan. Magistarski rad se može pogledati u Sekretarijatu Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli radnim danom od 08 do 14 sati.

 

REZIME RADA

 

Završni magistarski rad „Utjecaj kulturne dinamike na muškost u romanima Hanifa Kureishija: Intimnost (1998), Buda iz predgrađa (1990) i Moja lijepa praonica (1985)“ bavi se detaljnom i interdisciplinarnom analizom reprezentacija muškosti u savremenoj britanskoj postkolonijalnoj književnosti. Rad polazi od teze da muškost nije fiksna niti homogena kategorija, već dinamičan, višedimenzionalan i kulturno posredovan konstrukt koji se oblikuje kroz društvene odnose, porodične strukture, emocionalna iskustva i postkolonijalne identitetske napetosti. U tom kontekstu, romani Hanifa Kureishija posmatraju se kao prostor u kojem se prelamaju pitanja rase, klase, seksualnosti, pripadnosti i intimnosti, te kao književni tekstovi koji omogućavaju kritičko preispitivanje dominantnih modela muškosti.

Teorijski okvir rada utemeljen je na savremenim rodnim studijama i postkolonijalnoj teoriji. Posebna pažnja posvećena je konceptu hegemonijske muškosti R. W. Connella, koji omogućava analizu hijerarhijskih odnosa među različitim oblicima muškosti i načina na koji se društvena moć proizvodi i održava kroz rodne norme. Teorija rodne performativnosti Judith Butler koristi se za objašnjenje muškosti kao performativnog procesa koji se stalno potvrđuje i destabilizira kroz ponavljanje kulturnih praksi, diskursa i očekivanja. Postkolonijalni aspekt analize oslanja se na Saidov koncept orijentalizma i Bhabhine ideje hibridnosti i „trećeg prostora“, koje omogućavaju razumijevanje muških identiteta kao fluidnih i fragmentiranih, formiranih u međuprostoru između kolonijalnih nasljeđa i savremenih britanskih društvenih realnosti. Teorijski okvir dodatno je obogaćen uvidima iz sociologije i psihologije emocija, teorije intimnosti i studija identiteta, čime se omogućava dublje razumijevanje emocionalnih konflikata i unutrašnjih lomova likova.

Analitički dio rada donosi komparativnu interpretaciju triju Kureishijevih romana, fokusirajući se na četiri tematske osi: društveni i porodični kontekst muškosti, postkolonijalne i hibridne identitete, utjecaj rodnih stereotipa i tradicije, te emocionalnu ranjivost i intimne krize muških likova. Kroz likove poput Karima i Haroona, Omara i Johnnyja, te Jaya, pokazuje se kako se muškost oblikuje pod pritiskom klasnih razlika, rasnih napetosti, profesionalnih ambicija i porodičnih očekivanja. Posebno se ističe način na koji Kureishi problematizira tradicionalne rodne modele zasnovane na dominaciji, emocionalnoj suzdržanosti i kontroli, ukazujući na njihove destruktivne posljedice po lične odnose i emocionalno zdravlje likova. Roman „Intimnost“ zauzima centralno mjesto u analizi muške emocionalne krhkosti, straha od bliskosti i odgovornosti, dok „Buda iz predgrađa“ i „Moja lijepa praonica“ naglašavaju iskustva postkolonijalne hibridnosti, marginalizacije i identitetskog pregovaranja.

U zaključku rada potvrđuje se da Kureishijeva književnost nudi složene, često kontradiktorne prikaze muškosti, koji se opiru pojednostavljenim ili normativnim tumačenjima. Muškost se u ovim djelima pojavljuje kao proces stalne transformacije, obilježen konfliktima između ličnih želja i društvenih očekivanja, između emocionalne potrebe za bliskošću i straha od ranjivosti, kao i između kulturnog nasljeđa i savremenog identiteta. Rad naglašava važnost interdisciplinarnog pristupa u proučavanju muškosti i ističe književnost kao relevantan prostor za razumijevanje šire društvene dinamike roda, identiteta i intimnosti u postkolonijalnom kontekstu savremene Britanije.