UNIVERZITET U TUZLI
MEDICINSKI FAKULTET
Univerzitetska 1
Tuzla
O B J A V L J U J E
Kandidat Mehmed Mušanović, dipl. ing. medicinske radiologije javno će braniti završni magistarski rad pod naslovom „Znanje i svijest pacijenata o medicinski indiciranoj izloženosti jonizujućem zračenju i njegovim biološkim učincima“ dana 03.06.2025. godine u 14,00 sati u učionici Zavoda za anatomiju, Medicinskog fakulteta Univerziteta u Tuzli pred Komisijom u sastavu:
- Dr. sc. Renata Hodžić, vanredni profesor – predsjednik
(nastavni predmet “Neurologija” na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Tuzli),
- Dr. sc. Svjetlana Mujagić, vanredni profesor – mentor i član
(nastavni predmet “Radiologija i nuklearna medicina” na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Tuzli),
- Dr. sc. Nihad Mešanović, docent – član
(nastavni predmet “ Radiologija i nuklearna medicina” na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Tuzli).
Za zamjenika članova Komisija iz prethodnog stava ovog člana imenuje se dr. sc. Mirela Delibegović, docent, za nastavni predmet “Radiologija i nuklearna medicina” Medicinskog fakulteta Univerziteta u Tuzli.
Završni magistarski rad može se pogledati u Sekretarijatu fakulteta radnim danom od 10,00 do 14,00 sati.
Pristup javnosti je slobodan.
REZIME RADA
Jonizujuće zračenje, koje se široko koristi u medicinskoj dijagnostici kroz metode poput rendgena (RTG) i kompjuterizovane tomografije (CT), pomaže u otkrivanju različitih bolesti, ali istovremeno nosi rizik od bioloških oštećenja, uključujući povećan rizik od razvoja malignih bolesti. Uprkos važnosti ovih metoda, pacijenti često nisu dovoljno informisani o potencijalnim opasnostima izlaganja jonizujućem zračenju. Cilj rada bio je ispitati koliko pacijenti znaju o jonizirajućem zračenju i kako obrazovanje, starost i komunikacija sa medicinskim osobljem utiču na njihovu svijest o rizicima.
Istraživanje je sprovedeno na uzorku od 200 ispitanika koji su prošli različite radiološke procedure u okviru radiološkog centra Specijalne bolnice “Plava Medical Group” u Tuzli. Korištene su metode anketiranja i statistička analiza podataka kako bi se ispitalo koliko pacijenti znaju o jonizujućem zračenju, te kakav uticaj obrazovanje, starost I komunikacija sa medicinskim osobljem imaju na njihovu svijest o rizicima. Anketni list sastojao se od 26 pitanja koja su pokrivala sociodemografske informacije, percepciju pacijenata o radiološkim procedurama i njihovo znanje o zračenju.
U istraživanju je učestvovalo 200 ispitanika, ravnomjerno raspoređenih po spolu (muški: 49,5%, ženski: 50,5%). Prosječna starost muškaraca bila je 47,01 godina, a žena 45,66 godina. Većina ispitanika imala je srednju stručnu spremu (48,5%), a značajan broj visoku stručnu spremu (37%). Uprkos činjenici da su gotovo svi ispitanici barem jednom prošli radiološku proceduru, dio njih (8%) nije ni bio svjestan da su bili izloženi jonizujućem zračenju. Analiza je pokazala da većina ispitanika smatra rendgenske zrake kao potencijalno štetne (91%), dok ih nešto manje povezuje CT s mogućim negativnim posljedicama (45,5%). Veliki dio ispitanika (64,5%) vjeruje da je MRI procedura manje rizična od CT-a, iako je zapravo riječ o tehnici koja uopšte ne koristi jonizujuće zračenje. Takav stav implicira djelimično razumijevanje, budući da prepoznaju da je MRI sigurniji, ali ne shvataju potpuno razliku između nejonizujuće i jonizujuće tehnologije. Slično tome, dio ispitanika ne precizira razliku u rizicima između ultrazvuka, koji takođe ne koristi jonizujuće zračenje, i rendgenskih zraka, što dodatno potvrđuje manjak jasnih informacija. Nalazi ovog istraživanja ukazuju na postojanje značajnog jaza u znanju pacijenata o mogućim negativnim biološkim učincima jonizujućeg zračenja. Značajan dio pacijenata (83%) nije dobio dovoljno informacija o zračenju od zdravstvenih radnika, što naglašava ključnu ulogu komunikacije između pacijenata i ljekara. Upravo se ovaj nedostatak dijaloga izdvojio kao najveća prepreka boljem razumijevanju radioloških procedura. Analiza je također pokazala da mlađi pacijenti u prosjeku bolje prepoznaju razlike među radiološkim metodama, naročito u kontekstu CT I MRI tehnologija, dok stariji ispitanici imaju slabije razumijevanje o potencijalnim opasnostima i o tome da je rendgensko zračenje opasnije od, naprimjer, ultrazvučnog pregleda. Takvi nalazi djelimično su uskladu sa očekivanjima da su mlađi pacijenti svjesniji I znaju više o rizicima izlaganja jonizujućem zračenju od starijih pacijenata, budući da mlađa grupa ispitanika iskazuje veći nivo informisanosti, ali i dalje postoje nejasnoće u vezi s pojedinim aspektima zračenja.
Istraživanje ukazuje da pacijenti, osobito starije i manje obrazovane grupe, nemaju adekvatno znanje o potencijalnim rizicima izlaganja jonizujućem zračenju. Poboljšanje komunikacije između zdravstvenih radnika i pacijenata kroz ciljani edukativni program može značajno unaprijediti donošenje informisanih odluka i sigurnost primjene radioloških tehnologija.