OBAVIJEST O ODBRANI ZAVRŠNOG MAGISTARSKOG RADA – Selma Hasanović, bachelor hemije

UNIVERZITET U TUZLI
PRIRODNO-MATEMATIČKI FAKULTET
Tuzla, 28.11.2025. godina

 

Na osnovu člana 18. Pravilnika o završnom magistarskom radu na II ciklusu studija Univerziteta u Tuzli, Sekretarijat Univerziteta

 

O B J A V L J U J E

 

Selma Hasanović, bachelor hemije  javno će braniti završni magistarski rad, pod naslovom  „Uticaj procesnih parametara na efikasnost adsorpcije teških metala primjenom cementne prašine kao adsorbensa “ u  petak   12.12.2025. godine u Sali za sjednice  Tehnološkog  fakulteta Univerziteta u Tuzli,  sa početkom u 10 sati  pred Komisijom u sastavu:

 

  1. dr. sc. Amra Odobašić, redovni profesor, predsjednik
    Uža naučna oblast: Fizikalna hemija i elektrohemija
    Tehnološki fakultet, Univerzitet u Tuzli
  1. dr. sc. Indira Šestan, vanredni profesor, mentor i član
    Uža naučna oblast: Fizikalna hemija i elektrohemija
    Tehnološki fakultet, Univerzitet u Tuzli
  1. dr. sc. Mersiha Suljkanović, redovni profesor, član
    Uža naučna oblast: Analitička hemija
    Prirodno-matematički fakultet, Univerzitet u Tuzli

Za zamjenika jednog od članova Komisije imenuje se  dr sc. Husejin Keran, redovni profesor

uža naučna oblast: Fizikalna hemija i elektrohemija Tehnološki fakultet, Univerzitet u Tuzli.

 

Pristup javnosti je slobodan.

 

Magistarski rad se može pogledati u Sekretarijatu Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Tuzli, radnim danom od 8,00 do 16,00 sati.

 

REZIME RADA

 

Zagađenja voda uslijed pristusva teških metala predstavlja jedan od najozbiljnijih ekoloških izazova današnjice, posebno u zemljama u razvoju gdje ubrzana industrijalizacija doprinosi nekontrolisanom ispuštanju ovih toksičnih elemenata u životnu sredinu. Teški metali poput  arsena, olova, žive, kadmija, hroma, bakra, nikla, srebra i cinka spadaju među najčešče kontaminante u industrijskim otpadnim vodama. Za razliku od organskih zagađivača, teški metali nisu biorazgradivi, imaju sposobnost akumulacije u živim organizmima i poznati su po svojoj toksičnosti i potencijalnoj kancerogenosti. U cilju razvoja održivih rješenja za uklanjanje teških metala iz otpadnih voda, savremena istraživanja usmjerena su ka tzv. zelenim tehnologijama koje uključuju ekološki prihvatljive metode. Među dostupnim tehnikama ističe se adsorpcija, kao ekonomična i efikasna metoda koja se oslanja na upotrebu različitih prirodnih i industrijskih materijala kao adsorbenasa. Adsorpcija predstavlja proces prenošenja zagađivača iz tečne ili gasne faze na površinu čvrstog materijala, pri čemu je efikasnost procesa određena adsorpcionim kapacitetom, vrstom interakcije (fizisorpcija ili hemisorpcija) i uslovima okoline.

Matematički modeli, poznati kao adsorpcione izoterme, ključni su za kvantitativnu analizu procesa i omogućavaju optimizaciju primjene adsorbenasa u praksi. U posljednje vrijeme posebna pažnja posvećena je istraživanju niskobudžetnih adsorbenasa, među kojima se posebno ističe cementna prašina kao nusproizvod cementne industrije. Zahvaljujući visokom sadržaju kalcijum-oksida i prisustva koagulanasa, cementna prašina pokazuje visok adsorpcioni potencijal za uklanjanje teških metala iz otpadnih voda, pri čemu njena široka dostupnost i niska cijena dodatno doprinose njenoj atraktivnosti kao alternativnog adsorbensa u industrijskim postrojenjima za tretman otpadnih voda.

Ključne riječi: adsorpcija, teški metali, bakar, nikli, cementna prašina.