Put koji je započeo u klupama Srednje medicinske škole u Tuzli, a nastavio na Univerzitetu u Tuzli, 30-godišnjeg Adnana Mujanovića odveo je do oblasti dijagnostičke i intervencijske neuroradiologije, doktorskog istraživanja o liječenju moždanog udara i prestižne Albrecht Von Haller nagrade. Ipak, iza akademskih priznanja i međunarodne karijere, kaže, stoje godine kontinuiranog rada, radoznalosti i spremnosti na učenje.
Interes za medicinu Adnan Mujanović razvio je još tokom školovanja u Srednjoj medicinskoj školi u Tuzli, privučen idejom da kroz svoj rad može direktno pomagati ljudima. Taj interes prerastao je u jasnu profesionalnu ambiciju, koju je nastavio graditi upisom na Univerzitet u Tuzli. Upravo su godine provedene na studiju medicine bile period koji ga je oblikovao i postavio temelje za dalji profesionalni razvoj.
Tokom studija Mujanović se suočio sa stvarnom složenošću medicinske profesije, područja koje je, kako je vrijeme odmicalo, postajalo sve šire, zahtjevnije i izazovnije nego što je prvobitno zamišljao.
“Shvatio sam da je medicina mnogo šire i kompleksnije područje nego što sam to inicijalno zamišljao, što me dodatno motivisalo da nastavim graditi svoj profesionalni put u tom smjeru”, započinje svoju priču Mujanović.
Studij ga je, kako pojašnjava, naučio da znanje nije nešto statično, nego proces kontinuiranog učenja.
“Upravo takav način razmišljanja kasnije me prirodno usmjerio prema istraživačkom radu”, navodi.
Kao student imao je priliku da se uključi u različite lokalne i međunarodne projekte, te da postepeno preuzima aktivniju ulogu u istraživanju.
“Posebno pamtim svoje prvo naučno iskustvo, kada sam rezultate rada proisteklog iz ljetne razmjene u SCK CEN centru (Mol, Belgija) prezentovao na MediCon kongresu u Tuzli”, navodi on dodavši da smatra da je Univerzitet u Tuzli upravo kroz takve prilike studentima davao mogućnost da razvijaju samostalnost, inicijativu i profesionalnu radoznalost.
“I danas vjerujem da su radoznalost i otvorenost prema novim među najvažnijim osobinama jednog studenta”, ističe.
Jedna od najvažnijih stvari koju je ponio sa Univerziteta u Tuzli jeste sposobnost prilagođavanja i rada u različitim okolnostima, smatra Mujanović.
“Studij medicine studenta nauči istrajnosti, disciplini i odgovornosti, a upravo su to osobine koje smatram izuzetno važnim u svakom profesionalnom okruženju”, navodi on.
Skromno kaže da svoj dosadašnji profesionalni put ne bi nazvao uspjehom u konačnom smislu, ali da smatra da je Univerzitet postavio veoma kvalitetne temelje za njegov dalji razvoj.
“Tokom studija stekao sam sposobnost analitičkog razmišljanja i samostalnog rješavanja problema, što je neophodno za donošenje kliničkih odluka, kao i za istraživački rad”, ističe.
Tokom studija je, navodi, imao priliku sarađivati sa velikim brojem kolega, nastavnika i mentora od kojih je mogao mnogo naučiti, i vjeruje da je upravo to zajedničko okruženje imalo najveći utjecaj na njegov razvoj.
Posebno ističe značaj studentskih organizacija poput Udruženja studenata medicine MEDICUS i BoHeMSA- kroz koje je imao priliku razvijati organizacijske vještine i tzv. “soft skills”, za koje također smatra da su važni u profesionalnom razvoju.
Upravo ta kombinacija formalnog i informalnog obrazovanja daje puni smisao univerzitetskom iskustvu, smatra on.
“Univerzitet nije samo mjesto gdje se stiče stručno znanje, nego i prostor u kojem osoba razvija šire profesionalne i ljudske vrijednosti koje kasnije imaju veliki značaj u karijeri i životu”, dodaje.
Od Medicinskog fakulteta Tuzli do univerzitetske bolnice u Švicarskoj
Nakon završetka studija, njegov profesionalni put ga, kako kaže, spontano odveo u Švicarsku, na poziv načelnika Klinike za neurologiju Univerzitetske bolnice Inselspital u Bernu gdje je dobio priliku da se upozna sa njihovim radom.
Trenutno radi kao ljekar na specijalizaciji i istraživač na Univerzitetskoj bolnici Inselspital u Bernu, u oblasti dijagnostičke i intervencijske neuroradiologije.
Iako ima tek trideset godina, paralelno sa kliničkim radom završio je i doktorat fokusiran na akutno liječenje moždanog udara. Upravo u ovoj oblasti je dobio prestižnu Albrecht Von Haller nagradu.
Ova nagrada, kako kaže, predstavlja potvrdu da rad koji se ulaže u istraživanje može imati stvarni značaj za unapređenje liječenja pacijenata.
“Ipak, ovu nagradu ne doživljavam kao individualni uspjeh, nego kao rezultat rada velikog broja ljudi: kolega, mentora, istraživača i kliničkih timova sa kojima imam priliku da sarađujem. Medicina, a posebno oblast akutnog moždanog udara, izuzetno je timski orijentisana i nijedan ozbiljan iskorak nije moguć bez dobre saradnje”, navodi on.
Kada govori o samom istraživanju, kaže da je cilj njihovog rada bio unaprijediti razumijevanje i liječenje akutnog ishemijskog moždanog udara, odnosno stanja u kojem dolazi do prekida dotoka krvi u dio mozga.
“Naš fokus bio je na razvoju i primjeni novih metoda kako bismo omogućili brže i preciznije donošenje odluka o liječenju u akutnom stanju”, pojašnjava.
BiH ima prostor za kvalitetne reforme
Kada uporedi iskustvo koje nosi iz Bosne i Hercegovine sa iskustvom u Švicarskoj, Mujanović kaže da postoje značajne razlike.
“Mislim da je obrazovni sistem u Bosni i Hercegovini u velikoj mjeri još uvijek zasnovan na tradicionalnom pristupu, dok se u Švicarskoj nastavni programi kontinuirano prilagođavaju savremenim potrebama društva”, kaže on.
U Švicarskoj, pojašnjava, studenti često imaju više fleksibilnosti tokom obrazovanja, a fokus nije isključivo na reprodukciji velike količine informacija, nego na praktičnoj primjeni znanja.
“Veći akcenat stavlja se na interaktivnu nastavu i razvoj kritičkog razmišljanja od ranijih faza obrazovanja”, dodaje.
Govoreći o razlikama u funkcionisanju zdravstvenih sistema, pojašnjava da Švicarska veliki akcenat stavlja na dugoročno planiranje i optimizaciju zdravstvenih procesa. Takva ulaganja, ističe, uglavnom se posmatraju kao investicija u kvalitet zdravstvene zaštite, a ne isključivo kao finansijski trošak.
Istovremeno naglašava da je važno uzeti u obzir i različitu organizaciju zdravstvenih sistema. Dok zdravstveno osiguranje u Bosni i Hercegovini dominantno ima socijalni karakter, u Švicarskoj je sistem u velikoj mjeri zasnovan na privatnom zdravstvenom osiguranju, što značajno utiče i na način funkcionisanja zdravstvene zaštite.
Ipak, zanimljivo je da su i obrazovanje i zdravstvo u obje zemlje u velikoj mjeri regulisani na kantonalnom nivou.
“To pokazuje da i u Bosni i Hercegovini postoji prostor za kvalitetne reforme i unapređenja koja bi dugoročno mogla biti ekonomski, društveno i profesionalno vrlo korisna”, navodi.
Za kraj razgovora, Mujanović ističe da lično smatra da kvalitet studenta ne određuje isključivo država ili univerzitet na kojem je studirao, nego prije svega njegova motivacija, rad i sposobnost prilagođavanja novim okruženjima.
Naravno, prelazak u međunarodno akademsko ili kliničko okruženje često, kako kaže, zahtijeva dodatni trud, usavršavanje i određene prilagodbe, ali misli da studenti iz Bosne i Hercegovine imaju veoma dobru osnovu i potencijal da budu konkurentni i uspješni i van granica države.
“Posebno smatram da nas obrazovanje u BiH često nauči snalažljivosti, upornosti i radu u zahtjevnim okolnostima, što kasnije može predstavljati veliku prednost”, navodi.
Poručuje mladim ljudima da budu radoznali, da koriste prilike za razmjene, međunarodne projekte i dodatna usavršavanja.
