UNIVERZITET U TUZLI
EDUKACIJSKO-REHABILITACIJSKI FAKULTET
Tuzla, 11.09.2025. godine
O B A V I J E S T
Ediza Agić, dipl. defektolog-surdoaudiolog, javno će braniti završni magistarski rad pod nazivom: „Autizam kod djece sa intelektualnim teškoćama”, dana 29.09.2025. godine u 14,00 sati u Sali za sjednice Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, pred Komisijom u sastavu:
- Dr. sc. Milena Nikolić, vanredni profesor na užoj naučnoj oblasti “Specijalna edukacija i rehabilitacija” Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, predsjednik,
- Dr. sc. Medina Vantić-Tanjić, redovni profesorna užoj naučnoj oblasti “Specijalna edukacija i rehabilitacija” Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, član – mentor,
- Dr. sc. Alma Dizdarević, redovni profesor, na užoj naučnoj oblasti “Specijalna edukacija i rehabilitacija” Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, clan.
Za zamjenika članova komisije imenovan je dr. sc. Amila Mujezinović, docent za užu naučnu oblast „Specijalna edukacija i rehabilitacija“ na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Univerziteta u Tuzli.
Pristup javnosti je slobodan. Magistarski rad se može pogledati u Sekretarijatu fakulteta svakim radnim danom od 08,00 – 16,00 sati.
REZIME RADA
Osnovni cilj ovog istraživanja jeste utvrditi prevalenciju autizma kod djece sa lakim i umjerenim intelektualnim teškoćama, te ustanoviti da li postoje razlike i u kojoj razini. Takođe, podciljevi su da se utvrdi postojanje razlika u prevalenciji autizma u odnosu na stepen intelektualnih teškoća, na spol kod djece sa lakim intelektualnim teškoćama, na spol kod djece sa umjerenim intelektualnim teškoćama, da se utvrdi postojanje razlika u prevalenciji autizma između broja djece koja već imaju dijagnozu autizma i broja djece kod kojih će se postojanje autizma utvrditi ovim istraživanjem i utvrditi razliku u prevalenciji autizma između dječaka i djevojčica sa intelektualnim teškoćama.
Uzorak je činilo 120 ispitanika sa lakim i umjerenim intelektualnim teškoćama, uzrasta od 7 do 18 godina. Ovo istraživanje prvenstveno pruža uvid u rasprostranjenost autističnih karakteristika koje mogu ukazivati na potrebu za daljom dijagnostikom kod djece sa intelektualnim teškoćama. Procjena prisustva karakteristika autizma je provedena Skalom za detekciju autizma u populaciji osoba sa intelektualnim teškoćama (PDD-MRS, The Pervasive Developmental Disorder in Mental Retarded Scale) koja je u ovom radu isključivo za skrining, ne i za dijagnozu. S obzirom na to rezultati će biti korisni za lakše sprovođenje dalje dijagnostičke procedure.
Rezultati nam pokazuju da je prevalencija autizma značajno viša kod djece sa umjerenim intelektualnim teškoćama (50%) u odnosu na djecu sa lakim intelektualnim teškoćama (3.33%) (χ² = 33.4; p = .001; RR = 15). Nije utvrđena statistički značajna razlika u prevalenciji autizma s obzirom na spol kod djece sa lakim intelektualnim teškoćama (3.33% za oba spola; χ² = 0; p = .99; RR = 1.0), niti kod djece sa umjerenim intelektualnim teškoćama (dječaci 56.7%, djevojčice 43.3%; χ² = 1.1; p = .30; RR = 1.3). Značajna razlika utvrđena je između broja djece s prethodnom dijagnozom autizma (10%) i onih sa visokim rizikom prema PDD-MRS skoru (χ² = 29.78; p < .001). Ukupno, prevalencija autizma kod dječaka sa intelektualnim teškoćama (30%) nije statistički značajno viša u odnosu na djevojčice sa intelektualnim teškoćama (23.3%) (χ² = 0.68; p = .41; RR = 1.3).
Nalazi ukazuju na statistički značajno veću prevalenciju autizma kod djece sa umjerenim intelektualnim teškoćama te potencijalno nedijagnosticiranje autizma kod značajnog broja djece sa intelektualnim teškoćama.
Mjerni instrument PDD-MRS primijenjen je na ukupno 120 djece, s ciljem identifikacije karakteristika autizma. Na osnovu dobijenih rezultata, djeca su klasifikovana u tri kategorije:
- PDD – potvrđeno postojanje karakteristika autizma (n = 32, 26.7%),
- D – postoji sumnja na autizam (n = 23, 19.2%),
- N – ne postoje karakteristike autizma (n = 65, 54.2%).
Rezultati sugeriraju da 45.8% ispitanika pokazuje određene karakteristike povezane sa autizmom, dok 54.2% ispitanika nije identifikovano kao dio spektra autizma. Ovi nalazi naglašavaju potrebu za daljom dijagnostičkom procjenom i razvojem individualizovanih intervencijskih strategija kako bi se preciznije odredili razvojni i podržavajući faktori kod djece kod kojih postoji sumnja na poremećaj iz spektra autizma (19.2%).
Ključne riječi: intelektualne teškoće, poremećaj iz spektra autizma, prevalencija