Dame i gospodo, poštovani gosti, dragi prijatelji,
Stojim pred vama ispunjen osjećajem zahvalnosti, zbog povjerenja koje ste mi ukazali, i ponizno, zbog odgovornosti prema povjerenoj dužnosti, prema vama i generacijama mladih ljudi koji će formativne godine svoga života provesti na Univerzitetu u Tuzli.
Dopustite mi da uputim riječi zahvalnosti prisutnim rektorima Univerziteta u Tuzli u ranijim mandatima. Sa posebnim poštovanjem ističem rektoricu Nerminu Hadžigrahić, od koje preuzimam ovu časnu dužnost. Neizmjerno je zaslužna za stabilizaciju Univerziteta nakon što je prošao kroz burno razdoblje prije nekoliko godina. Poštovana rektorice, hvala Vam za doprinos kojeg ste dali u radu Univerziteta u Tuzli.
Želim sa velikom zahvalnošću naglasiti da ne bih ovdje bio bez svih učitelja, profesora i mentora koji su me vodili tokom formalnog obrazovanja.
Sa nemjerljivom zahvalnošću i poštovanjem želim spomenuti roditelje koji su me upućivali da ustrajno učim, i da je učenost potpuna samo ako se završava u čestitosti i moralu, jer čovjek je ono što je njegov karakter.
Posebno, želim naglasiti da su mi razumijevanje i podrška supruge Nevzete, naše kćerke i dvojice sinova i njihovih porodica, od presudnog značaja.
Dame i gospodo,
Univerzitet kao ideja predstavlja stjecište učenosti i temeljna je institucija za razvoj znanosti; karika je u progresu čovječanstva i medij razvoja ljudskog potencijala; neophodna dimenzija u oblikovanju ličnosti i obrazovanju građanina.
Univerzitet je zajednica profesora i studenata, zajednica podučavanja i istraživanja iz koje se šire horizonti spoznaje, odnosno zajednica znanosti, otkrivanja i tumačenja svijeta, prirodnih zakona i društvenih pojava. Duh nauke i znanja je suština univerziteta. Njegovo samopotvrđivanje je potvrđivanje toga duha čija suština ne može biti određena ili ograničena bilo čime izvan njega samoga, a da ne bude na opću štetu.
Moderne nauke, primarno prirodne i tehničke, otvorile su nove mogućnosti za razvoj i napredak ljudske civilizacije. Istovremeno su je stavile pred brojne izazove i rizike. Potencijali ljudskoga uma su dar, i potencijalni rizik, istovremeno. Iz te spoznaje proističe etička obaveza da se sa humanističkih pozicija kritički promišlja i preispituje sve što se stvara u tehnosferi. Naša vizija se ogleda u nastojanju da gradimo onu vrstu akademske kulture koja njeguje integrativan pristup znanju i koja izbjegava svaku vrstu dogmatizma.
U 20. stoljeću, u svijetu se dogodilo više promjena nego tokom cijele ljudske historije. Futurolozi ističu da će u sljedećih pedeset godina nastupiti još radikalnije promjene. Možemo konstatovati da one već uveliko zahvataju sve oblasti ljudskoga života. U ovakvom svijetu univerzitet i univerzitetska zajednica trebaju promišljati odvažno, temeljito i kreativno, sa odgovornošću prema čovjeku, budućnosti našega društva, naše zemlje i budućih generacija.
Proces oblikovanja poželjne budućnosti nalik je putovanju. Potrebna je ideja o odredištu do kojega želimo stići. Zatim kojim sredstvom ćemo tamo doći. Potrebno je imati smisao za smjer, odnosno navigacijski instrument. Na tom putovanju odredište je vizija. Način transporta je proces planiranja, a smisao za pravac kretanja daje konsenzus koji se gradi oko vizije budućnosti. Da bi motivirala ljude vizija mora biti realna, ostvariva i uvjerljiva.
Naša sposobnost imaginacije budućnosti, kako pojedinačna tako i kolektivna, ima važnu ulogu u njenom definiranju. Zato vizije imaju transformacijsku moć: one podstiču mišljenje i vode ponašanje pojedinaca, kolektiva i kolektiviteta ka postavljenom cilju.
Iako je budućnost neuhvatljiva i nesigurna, ona je područje na koje možemo utjecati. Prošlost ne možemo mijenjati, možemo je samo interpretirati. I sadašnjost je posljedica prošlih događaja. Samo budućnost možemo oblikovati.
Univerzitet u Tuzli je krenuo na svoj put 1958. godine osnivanjem Više rudarsko-tehničke škole, zatim osnivanjem nekoliko fakulteta, da bi konačno 1976. bio osnovan Univerzitet.
Tradicija je dio našeg identiteta. Međutim, tradicije opstaju jedino u reformama. U suprotnom, postaju uspomene koje guše dinamiku života i razvoja. Tek kada nam prošlost dadne smisao, tradicija se pretvara u svijest koja oblikuje održivu budućnost.
Arnold Tojnbi, u proslavljenom djelu Studije historije, zaključuje da civilizacija raste kada kreativna manjina uspješno reaguje na izazove vremena, a počinje stagnacija kada posustane i više ne reaguje maštovito i kreativno.
Promjena koju bismo željeli vidjeti u društvu može doći samo kao posljedica promjena koje se dogode kod nas samih, u našem načinu poimanja stvarnosti i odnosa prema njoj.
Davnašnja je spoznaja da nam niko ne može pomoći kao što možemo sami sebi, niti nam može štetu nanijeti kao što možemo sami sebi. Duh samopomoći je korijen razvoja pojedinca, i ljudskog društva. Ništa ne usporava razvoj više od osjećaja nemoći, nesigurnosti i straha od budućnosti. Velika potreba našega društva je savladavanje kolektivne letargije, jer stiče se dojam da živimo i razmišljamo samo na nivou dnevne rutine, koja nas onemogućava da pogledamo ka širem horizontu i mogućnostima koje se nalaze na njemu.
Sposobnost našega društva da se brzo razvija zavisit će od znanja i sposobnosti generacija mladih ljudi koji stupaju na pozornicu života. Naša zajednička obaveza je da kreiramo poticajnu društvenu atmosferu u kojoj će se udvostručiti broj maturanata srednjih škola koji stiču obrazovanje na univerzitetu. Prosjek obrazovanja u Bosni i Hercegovini nužno je podići na viši nivo. To ćemo postići ako razvijemo svijest da su ekonomski, tehnološki, kulturni i opći društveni razvoj i životni standard usko povezani sa stepenom i kvalitetom obrazovanja, znanja, sposobnosti i razvijenih vještina novih generacija. Ekonomska politika zasnovana na ideji o jeftinoj radnoj snazi, duboko je pogrešna.
Znanje i ekspertiza su ključni faktori savremene konkurentnosti u globaliziranoj ekonomiji. Potrebno je vratititi poljuljano povjerenje u vrijednost, isplativost i smisao dobrog obrazovanja.
Najbolji način za razvoj kolektivnog samopouzdanja je postizanje vidljivih i mjerljivih uspjeha. Univerzitetski kampus, čija se prva faza uspješno gradi, jedan je od tih uspjeha, uprkos svim skepticima. Hvala Vladi Tuzlanskog kantona, premijeru i ministrima, na viziji i odlučnosti. Ideja kampusa nadilazi prostu potrebu za prostorom za rad. Ideja kampusa proizilazi iz zamisli da univerzitet treba biti zajednica u kojoj je utjecaj rezidencijalnog života studenata i socijalne interakcije izvan učionice važan aspekt razvoja svih potencijala univerzitetske zajednice.
Dame i gospodo.
Univerzitet u Tuzli je ustanova od centralnog značaja za visoko obrazovanje i naučno-istraživački rad u ovom dijelu Bosne i Hercegovine, i spada među najznačajnije ustanove obrazovanja u našoj zemlji. Ipak, ako se želimo razvijati i napredovati, trebamo biti otvoreni za nova znanja i iskustva. Otvorenost, inkluzivnost, intelektualna sloboda i radoznalost od neprocjenjivog su značaja za usvajanje novih znanja, inovativnih rješenja i pozitivnih promjena. Uspjeh je posljedica neprestanog funkcionisanja povratne sprege u kojoj donosimo odluke, pratimo njihovu ralizaciju i analiziramo ishode, i na osnovu toga poboljšavamo svoje razumijevanje stvarnosti.
Zatvorenost, isključivost i nespremnost za razmatranje i usvajanje dostignuća i iskustava drugih, onemogućilo bi naš napredak i razvoj. Ljubomorno vezivanje za svoja gledišta kakav svijet treba biti, onemogućit će nas da spoznamo kakav on zaista jeste. Loše odluke se većinom donose zbog pretjerane samouvjerenosti u ispravnost vlastitog gledišta, koja nam ne dozvoljava da potražimo bolje opcije. Zato je umrežavanje svih naših kapaciteta u sagledavanju stvarnosti i osmišljavanju budućnosti bitna pretpostavka, vjerovatno i ključna u postupku traganja za napretkom i razvojem.
Univerzitet u Tuzli će ispuniti svoju misiju ako bude dio šireg spektra institucija koje prepoznaju izazove sa kojima se naše društvo suočava, i koje tragaju za kreativnim odgovorima na te izazove.
U saradnji sa ostalim organima Univerziteta, a uz podršku Osnivača Univerziteta, možemo, na temelju dosadašnjih rezultata, unaprijediti uslove za nova akademska postignuća. Svaka je organizacija, pa tako i univerzitet, cjelina u kojoj su dva faktora od primarnog značaja: ljudi i kultura. Ova dva faktora utječu jedan na drugi, zato što ljudi koji čine organizaciju određuju kakva će kultura u njoj vladati, a kultura te organizacije određuje kakvi se ljudi u njoj razvijaju. Izvrsna organizacija podrazumijeva izvrsne ljude i izvrsnu kulturu.
Izvrsni ljudi imaju izvrstan karakter i izvrsne sposobnosti. Izvrstan karakter znači da su iskreni, transparentni i duboko posvećeni misiji svoga posla i svoje organizacije. Izvrsne sposobnosti znače da ljudi imaju sva potrebna znanja i vještine da svoje poslove odlično obavljaju. Izvrsna kultura organizacije su atmosfera i odnosi koji motiviraju pojedinca da aktivno i u saradnji sa drugima uvijek pronalazi rješenja, gradeći odnose međusobnog poštovanja i kreativnu radnu atmosferu u kojoj se svi osjećaju lijepo, korisno i produktivno. Bez izvrsnih ljudi i izvrsne kulture nema izvrsne organizacije, bez izvrsne organizacije nema izvrsnosti.
Zato mi dozvolite na kraju ovog govora da se zahvalim svima koji aktivno doprinose kreiranju dobrih uslova i akademske kulture koja će dovesti do postizanja postavljenih ciljeva u radu Univerziteta.
Još jednom, dame i gospodo, poštovani gosti i dragi prijatelji, hvala vam svima za podršku koju nam pružate na putu ostvarenja planova za nova postignuća Univerziteta u Tuzli.
Živjeli.
U Tuzli, 30. 10. 2025.