UNIVERZITET U TUZLI
EDUKACIJSKO-REHABILITACIJSKI FAKULTET
Tuzla, 24.03.2026. godine
O B A V I J E S T
Dina Fočaković, bachelor specijalne edukacije i rehabilitacije javno će braniti završni magistarski rad pod nazivom „Kvaliteta života roditelja djece sa teškoćama u razvoju” dana 09.04.2026. godine u 10.00 sati u Sali za sjednice Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, pred Komisijom u sastavu:
- dr. sc. Medina Vantić-Tanjić, redovni profesor na užoj naučnoj oblasti “Specijalna edukacija i rehabilitacija” Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, predsjednik
- dr. sc. Milena Nikolić, vanredni profesor za užu naučnu oblast „Specijalna edukacija i rehabilitacija“, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Univerziteta u Tuzli–mentor, član
- dr. sc. Alma Dizdarević, redovni profesor za užu naučnu oblast „Specijalna edukacija i rehabilitacija“, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Univerziteta u Tuzli, član.
Za zamjenika članova komisije imenovana je dr. sc. Senad Mehmedinović, vanredni profesor za užu naučnu oblast „Specijalna edukacija i rehabilitacija“ na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Univerziteta u Tuzli.
Pristup javnosti je slobodan. Magistarski rad se može pogledati u Sekretarijatu fakulteta svakim radnim danom od 08,00 – 16,00 sati.
REZIME RADA
Kvaliteta života roditelja djece s teškoćama u razvoju predstavlja složen i višedimenzionalan konstrukt koji obuhvaća subjektivnu procjenu vlastitog fizičkog, psihološkog i socijalnog funkcioniranja, kao i percepciju sigurnosti, životnih uvjeta i budućih perspektiva. Roditelji djece s teškoćama u razvoju često su izloženi povećanim zahtjevima roditeljske uloge, dugotrajnom stresu te ograničenjima u profesionalnom, društvenom i osobnom životu, zbog čega je istraživanje njihove kvalitete života od posebnog značaja kako za znanstvenu zajednicu, tako i za kreiranje učinkovitih mjera podrške. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati kvalitetu života roditelja djece s teškoćama u razvoju u Bosni i Hercegovini te utvrditi postoje li razlike u odnosu na roditelje djece bez teškoća u razvoju. Dodatno, istraživanjem su analizirane razlike u kvaliteti života roditelja djece s teškoćama u razvoju u odnosu na kronološku dob djeteta, vrstu teškoće i spol djeteta. Istraživanje je provedeno na ukupnom uzorku od 300 ispitanika, od čega je 150 roditelja djece s teškoćama u razvoju i 150 roditelja djece bez teškoća u razvoju. Za procjenu subjektivne kvalitete života korišten je standardizirani instrument Personal Wellbeing Index (PWI), koji omogućava uvid u različite domene životnog zadovoljstva. Dobiveni rezultati pokazali su da roditelji djece s teškoćama u razvoju u prosjeku izražavaju zadovoljstvo svojom kvalitetom života, što upućuje na prisutnost adaptivnih mehanizama i osobnih resursa koji im omogućavaju prilagodbu na zahtjevne životne okolnosti. Međutim, unatoč općem zadovoljstvu, utvrđena je statistički značajna razlika u ukupnoj kvaliteti života između roditelja djece s teškoćama u razvoju i roditelja djece tipičnog razvoja, pri čemu roditelji djece bez teškoća postižu više rezultate. Analiza dodatnih varijabli pokazala je da ne postoje statistički značajne razlike u kvaliteti života roditelja djece s teškoćama u razvoju u odnosu na kronološku dob djeteta, vrstu teškoće niti spol djeteta. Ovi nalazi upućuju na to da sama činjenica postojanja teškoće ima veći uticaj na roditeljsko iskustvo nego specifične karakteristike djeteta. Najniže razine zadovoljstva kod obje skupine roditelja zabilježene su u domenama koje se odnose na osjećaj sigurnosti u budućnosti i zadovoljstvo životom u Bosni i Hercegovini, što ukazuje na snažan uticaj šireg društveno-ekonomskog i institucionalnog konteksta. Rezultati istraživanja naglašavaju potrebu za razvojem sustavne, dugoročne i dostupne podrške porodicama djece s teškoćama u razvoju, s ciljem unapređenja njihove kvalitete života i osjećaja socijalne sigurnosti.
Ključne riječi: kvaliteta života, roditelji, teškoće u razvoju, stres, socijalna podrška, psihosocijalna intervencija, longitudinalno praćenje