Kada kao putnik istraživač, turista ili ljubitelj prirode krenete prema Muškoj vodi, Paučkom jezeru, ili možda Staroj Karauli na prelijepom Konjuhu u općini Kladanj, naići ćete na tablu “Rimska cesta” ili “Rimska kaldrma“.
Tablu ste možda već i vidjeli, ali, da li ste znali da iza uvođenja ove rimske ceste u naučnu literaturu stoji ime sa Univerziteta u Tuzli.
Tako je – rimsku cestu i osmanske karavanske puteve na planini Konjuh (Kladanj) kroz svoje naučne radove u naučni diskurs uvela je prof. dr. Mersiha Imamović sa Odsjeka za historiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli.
Ova nalazišta, smatra profesorica, “svjedoče o kontinuitetu života na ovom području”.
Rimska cesta je ujedno prvi otkriveni spomenik iz antičkog doba u Kladnju, a drugi na području Tuzlanskog kantona.
Prof. dr. Mersiha Imamović
Proces istraživanja trajao nekoliko mjeseci
“Godine 2020. intenzivno sam radila na terenu i sjećam se da sam cijeli godišnji odmor posvetila ovom projektu, koji je realiziran u organizaciji Univerziteta u Tuzli, dok je finansijski podržan od strane Federalnog ministarstva nauke i obrazovanja”, prisjeća se profesorica Imamović.
Istraživanje je počelo zbog pretpostavke starijih istraživača (E. Pašalića i I. Bojanovskog) da je rimska cesta dolazila iz pravca Olova, nastavljajući preko prijevoja Stara Karaula, silazila je u Kladanj, odakle je dalje jednim krakom vjerovatno produžavala prema Srebrenici. Međutim, ranije nije bilo terenskih istraživanja starih puteva na Konjuhu.
“Također, tabla sa natpisom „rimska kaldrma“ na lokalitetu Miljkovac, koji pripada ZP Konjuh, bila je moja polazna tačka”, kaže prof. Imamović.
Ipak, “brzo se pokazalo da ta kaldrma nema veze s rimskim putevima, već da je riječ o osmanskom karavanskom putu”.
“Tako sam nastavila pronalaziti sagovornike starije životne dobi, koji su se prisjećali djetinjstva i mladosti, gdje su sve nailazili na ostatke kaldrme. Uz to, konsultovala sam i radnike u ZP Konjuh i JP šume TK – one koji dobro poznaju teren. Korak po korak, došla sam do lokaliteta Metaljka, gdje sam pronašla ostatke rimske ceste, a potom do lokaliteta Dobra voda (za koji su samo rijetki mještani znali), gdje je šumsko rastinje u velikoj mjeri prekrilo kaldrmu. Bio je to proces koji je zahtijevao ljudsku i fizičku snagu, kako bi se cesti moglo prići i pristupiti njenom pažljivom čišćenju”, opisuje prof. Imamović israživački proces.
Profesorica Imamović pojašnjava da su rezultati njenih istraživanja objavljeni u relevantnim naučnim časopisima, gdje se jasno razlikuju rimske ceste od osmanskih karavanskih puteva, čime opovrgava pojašnjenja koja osmanske karavanske puteve „nazivaju rimskim“.
„Istraživanja na planini Konjuh rezultirala su novim naučnim spoznajama. Riječ je o otkrićima: 1. rimske ceste na lokalitetima Metaljka (Vrh) i Dobra voda, i 2. osmanskih
karavanskih puteva na lokalitetima Miljkovac, Paljevac i Buševo. Svi lokaliteti nalaze se u sastavu općine Kladanj. Od spomenutih lokaliteta jedino se znalo za Miljkovac, koji je u sklopu Zaštićenog pejzaža Konjuh, općina Kladanj. Prema usmenoj predaji na području ovog lokaliteta nalazi se ‘rimska kaldrma’. Međutim, ovim istraživanjima je utvrđeno da se radi o putu koji je izgrađen u osmanskom razdoblju. Rimska cesta je korištena u srednjem vijeku, a i kasnije u vrijeme osmanske vladavine. S kraja 19. stoljeća (za vrijeme austro-ugarske uprave) pa sve do danas, u okolini Kladnja su građeni i grade se novi putevi, koji se na pojedinim dionicama pružaju trasama rimskih cesta ili osmanskih karvanskih puteva, što je ovim istraživanja također utvrđeno“ (Imamović 2021).
„Za razliku od očišćene osmanske kaldrme na Miljkovcu (130 m), na kojoj je bila postavljena tabla sa natpisom ‘rimska kaldrma’; i koja je zahvaljući svojoj vidljivosti privlačila pažnju mnogih posjetilaca, tragovi ceste na lokalitetu Dobra voda su bili vidljivi samo na rijetkim mjestima. Osim Dobre vode, ni na lokalitetu Metaljka ništa nije bilo očišćeno, pa je prije toga na osnovu ponekog kamena koji se nazirao bilo nejasno o kakvoj se kaldrmi radi. Tek sa čišćenjem moglo se pristupiti stručnoj analizi i zaključiti da je riječ o rimskoj cesti“ (Imamović 2021).
„Od Dobre vode, cesta je, preko lokaliteta Vojnik, silazila u dolinu rijeke Drinjače, otprilike na mjestu današnje tržnice u gradu Kladnju (…).“ „U samom Kladnju rimska cesta se račvala u dva pravca. Jedan je, vjerovatno, vodio dolinom rijeke Drinjače do Šekovića i dalje na rijeku Drinu, a odatle nizvodno ka sjeveru, prema rijeci Savi i dalje, prema gradovima onovremene rimske provincije Panonije i uzvodno prema Argentariji (šire područje današnje Srebrenice). Drugi krak ceste je išao od Kladnja preko naselja Plahovići i lokaliteta Plandište (kod mosta), iznad vikend naselja Drinjače, a potom preko rijeke Osice, izlazio na lokalitet Mramorak odakle je jedan krak vodio preko Ponijerka do naselja Brateljevići, a drugi krak je preko naselja Pauč i lokaliteta Metaljka i Usjelina silazio u dolinu rijeke Drinjače i izlazio na lokalitet Pekara, danas Muška voda“ (Imamović 2021).
„Miljkovac (Sl. 6.) je prvi lokalitet na kojem smo obavili istraživanja i utvrdili da se radi o osmanskom karavanskom putu, čija je širina 1 m (Sl. 1.). Njegov pravac pružanja ide od Kladnja prema naseljima Plahovići i Tuholj i dalje do lokaliteta Miljkovac. Ukupna dužina ove dionice puta iznosi 8.290 m. Daljim obilaskom terena, od nekih 2 do 3 km utvrdili smo da se tragovi ovog puta ne završavaju na Miljkovcu, što nam jasno govori da on produžava dalje. Uvidom u austrougarske karte zaključili smo da je sasvim moguće da je jedan krak ovog puta vodio prema Banovićima, a drugi prema Stuparima“ (Imamović, Krpić 2021.)
Kaldrma na Miljkovcu, zaključuje profesorica, “nije rimska, već osmanska”. Za više informacija, donosimo linkove objavljenih naučnih radova o rimskoj cesti na Konjuhu i osmanskim karavanskim putevima na Konjuhu, sa skicama trasa:
https://www.hippocampus.si/ISSN/2350-5443/2-2021/2350-5443.9(2)11-28.pdf
http://historija.ff.untz.ba/articles/HM6%20-%20Imamovic.pdf
Za one koji su mislili da je arheologija uzbudljiva samo u filmovima, ova priča opovrgava sve mitove.
Zanimljivo i izazovno istraživanje rezultiralo je naučnim člankom o rimskoj cesti 2021. godine u Sloveniji, u časopisu čiji je izdavač Univerza na Primorskem (Koper). Otkriće (kroz performans) je javnosti prezentovano 2021. godine u okviru Ljetnog Univerziteta u Tuzli.
Profesorica Imamović s ponosom ističe da “ovakvi projekti direktno pozicioniraju Univerzitet u Tuzli kao predvodnika naučne misli u Bosni i Hercegovini kroz direktan terenski rad, povezivanje akademske zajednice sa lokalnim stanovništvom i prevođenje historijskih hipoteza u konkretne materijalne dokaze”.
“Multidisciplinarni istraživački proces, pokazuje da Univerzitet u Tuzli može voditi složene istraživačke poduhvate, čime opravdava svoju društvenu odgovornost i ujedno promoviše bosanskohercegovačko kulturno–historijsko naslijeđe. Objavljivanjem naučnih radova u međunarodnim časopisima, kakav je Studia Universitatis hereditati, osigurava se globalna akademska prepoznatljivost”.
“Postoji značajna razlika između saznanja o postojanju stare kaldrme i naučno utvrđenih činjenica”
O značaju istraživanja profesorice Imamović govorio je i dr. Nedim Rabić, naučni saradnik Instituta za historiju Univerziteta u Sarajevu te jedan od organizatora međunarodne naučne konferencije „Na raskršću historije: saobraćaj, prostor i društvo kroz prošlost Bosne i Hercegovine“.
„Smatram da je najveća vrijednost ovog istraživanja u tome što je jedna trasa, poznata dijelu lokalnog stanovništva i korisnicima prostora, postala predmet sistematskog naučnog istraživanja, dokumentovanja i stručne interpretacije. Postoji velika razlika između saznanja da negdje postoji stara kaldrma i naučno utvrđene činjenice da je riječ o komunikaciji određene starosti, funkcije i historijskog konteksta. Upravo zahvaljujući istraživanju profesorice Imamović ova komunikacija postala je dio naučne literature i provjerljivog naučnog znanja. Ono što je nekada bilo ograničeno na lokalno sjećanje i poznavanje terena danas je dostupno domaćoj i međunarodnoj istraživačkoj zajednici. Takvi radovi predstavljaju važan doprinos poznavanju kulturno-historijskog naslijeđa Bosne i Hercegovine te otvaraju prostor za nova istraživanja saobraćajnih mreža iz prošlosti“, ističe Rabić.
Sljedeći put kada budete prolazili pored natpisa “Rimska cesta” pokušajte sebi vizualizirati rad ovog istraživačkog tima i entuzijazam koji ih je vodio do saznanja na koja svi danas možemo biti ponosni.