UNIVERZITET U TUZLI
MEDICINSKI FAKULTET
Univerzitetska 1
Tuzla
O B J A V L J U J E
Kandidat Lorena Grgić, dipl. fizioterapeut javno će braniti završni magistarski rad pod naslovom “Uticaj fizikalne terapije na kongitivne funkcije pacijenata nakon ishemijskog moždanog udara”, dana 22.06.2026. godine u 12,00 sati u učionici Anatomije, Medicinskog fakulteta Univerziteta u Tuzli pred Komisijom u sastavu:
- Dr. sc. Selmira Brkić, redovni profesor – predsjednik
(nastavni predmet “Patofiziologija” na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Tuzli),
- Dr. sc. Denisa Salihović, docent – mentor i član
(nastavni predmet “Neurologija” na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Tuzli),
- Dr. sc. Olivera Batić-Mujanović, redovni profesor – član
(nastavni predmet “Porodična medicina” na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Tuzli).
Za zamjenika članova Komisija iz prethodnog stava ovog člana imenuje se dr. sc. Renata Hodžić, vanredni profesor, za nastavni predmet “Neurologija” Medicinskog fakulteta Univerziteta u Tuzli.
Završni magistarski rad može se pogledati u Sekretarijatu fakulteta radnim danom od 10,00 do 14,00 sati.
Pristup javnosti je slobodan.
REZIME RADA
Moždani udar predstavlja jedan od vodećih problema suvremenog društva, s obzirom na visoku stopu smrtnosti, ali i značajan udio u nastanku dugotrajnog invaliditeta i smanjenja kvaliteta života oboljelih. Kao kompleksno neurološko oboljenje, moždani udar ostavlja posljedice koje se ne ogledaju samo u motoričkim deficitima, već obuhvaćaju i širok spektar kognitivnih poremećaja, uključujući oštećenja pažnje, pamćenja, izvršnih funkcija i sposobnosti donošenja odluka. Usprkos tome, u kliničkoj praksi se rehabilitacija često primarno fokusira na motorički oporavak, dok su kognitivni aspekti nedovoljno zastupljeni i nerijetko zanemareni.
Suvremeni rehabilitacijski pristupi naglašavaju potrebu za sveobuhvatnim i integriranim pristupom liječenju pacijenata nakon moždanog udara, pri čemu fizikalna terapija ima ključnu ulogu u unapređenju funkcionalne sposobnosti. Međutim, njen potencijalni utjecaj na kognitivni oporavak još uvijek nije u dovoljnoj mjeri istražen, što dodatno naglašava značaj sprovođenja ovakvih istraživanja.
Predmet ovog istraživanja bio je ispitivanje utjecaja fizikalne terapije na kognitivni oporavak pacijenata nakon ishemijskog moždanog udara, s posebnim fokusom na dinamiku promjena tijekom rehabilitacijskog procesa. Osnovni cilj istraživanja bio je utvrditi u kojoj mjeri primjena fizikalne terapije doprinosi poboljšanju funkcionalne neovisnosti, smanjenju stupnja onesposobljenosti, kao i poboljšanje kognitivnih funkcija kod ispitanika, te ispitati povezanost između početnog kognitivnog statusa i konačnih ishoda rehabilitacije.
Istraživanje je provedeno na uzorku od 60 ispitanika oba spola, starosne dobi od 45 do 87 godina, kod kojih je dijagnosticiran ishemijski moždani udar. U istraživanje su uključeni ispitanici koji su zadovoljili unaprijed definirane uključujuće kriterije, čime je osigurana homogenost uzorka u odnosu na osnovne karakteristike relevantne za istraživanje. Demografske i kliničke varijable, uključujući dob, spol, stupanj obrazovanja i lokalizaciju moždanog udara, analizirane su s ciljem utvrđivanja njihovog potencijalnog utjecaja na tok i ishod rehabilitacije.
Za procjenu funkcionalnog i kognitivnog statusa korišteni su standardizirani, validirani i široko prihvaćeni mjerni instrumenti: Skala funkcionalne neovisnosti (Functional Independence Measure – FIM), Rankin skala onesposobljenosti, Mini Mental Skala (Mini Mental Status Examinatio- MMSE) te Test crtanja sata. FIM skala omogućila je detaljnu procjenu funkcionalne neovisnosti kroz motorne i kognitivne domene, dok je Rankin skala korištena za procjenu stupnja onesposobljenosti i globalnog funkcionalnog ishoda. Kognitivne funkcije procjenjivane su primjenom MMSE testa, koji obuhvaća više kognitivnih domena, kao i Testa crtanja sata, koji pruža dodatni uvid u izvršne i vizuoprostorne sposobnosti ispitanika.
Procjena ispitanika vršena je u tri vremenske točke: mjesec dana nakon moždanog udara, nakon sprovedenog fizikalnog tretmana, te dva mjeseca nakon završetka terapije. Ovakav longitudinalni dizajn istraživanja omogućio je praćenje dinamike promjena i detaljnu evaluaciju efekta fizikalne terapije na funkcionalni i kognitivni oporavak kroz vrijeme.
Rezultati istraživanja pokazali su statistički značajno poboljšanje funkcionalnog statusa ispitanika kroz sve tri vremenske točke, što je potvrđeno povećanjem ukupnog FIM skora, kao i poboljšanjem u pojedinačnim domenama. Istovremeno, zabilježeno je smanjenje vrijednosti Rankin skale, što ukazuje na smanjenje stupnja onesposobljenosti i povećanje samostalnosti ispitanika u obavljanju aktivnosti svakodnevnog života. Ovi rezultati jasno potvrđuju značaj i efikasnost fizikalne terapije u rehabilitaciji pacijenata nakon moždanog udara.
Kada je riječ o kognitivnim funkcijama, rezultati su također ukazali na poboljšanje, iako u nešto manjoj mjeri u odnosu na funkcionalni oporavak. Analiza rezultata MMSE i Testa crtanja sata pokazala je postepeno poboljšanje kognitivnih sposobnosti tijekom rehabilitacijskog procesa. Posebno je značajno uočeno da ispitanici bez inicijalnih kognitivnih oštećenja postižu bolje rezultate i brži napredak u odnosu na ispitanike s prisutnim kognitivnim deficitima.
Dobiveni rezultati ukazuju na potrebu za integracijom kognitivnih aspekata u rehabilitacijske programe, kao i na značaj individualiziranog pristupa u tretmanu pacijenata nakon moždanog udara. Rana i kontinuirana primjena fizikalne terapije, uz adekvatno praćenje funkcionalnog i kognitivnog statusa, može značajno doprinijeti poboljšanju ukupnog ishoda liječenja.
Ključne riječi: moždani udar, fizikalna terapija, rehabilitacija