UNIVERZITET U TUZLI
EDUKACIJSKO-REHABILITACIJSKI FAKULTET
Tuzla, 07.02.2025. godine
O B A V I J E S T
Melita Pleše, bachelor specijalne edukacije i rehabilitacije javno će braniti završni magistarski rad pod nazivom „Kvaliteta partnerskih odnosa roditelja djece s teškoćama u razvoju” dana 21.02.2025. godine u 13.00 sati u Sali za sjednice Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, pred Komisijom u sastavu:
- Dr. sc. Milena Nikolić, vanredni profesor na užoj naučnoj oblasti “Specijalna edukacija i rehabilitacija” Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, predsjednik,
- Dr. sc. Medina Vantić-Tanjić, redovni profesorna užoj naučnoj oblasti “Specijalna edukacija i rehabilitacija” Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, član – mentor.
- Dr. sc. Alma Dizdarević, redovni profesor, na užoj naučnoj oblasti “Specijalna edukacija i rehabilitacija” Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, član.
Za zamjenika članova komisije imenovana je dr. sc. Edina Kuduzović, vanredni profesor za užu naučnu oblast „Specijalna edukacija i rehabilitacija“ na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Univerziteta u Tuzli.
Pristup javnosti je slobodan. Magistarski rad se može pogledati u Sekretarijatu fakulteta svakim radnim danom od 08,00 – 16,00 sati.
REZIME RADA
Ova studija istražuje kvalitet partnerskih odnosa roditelja djece s teškoćama u razvoju, sa fokusom na ključne aspekte kao što su zadovoljstvo brakom, stabilnost odnosa i kvalitet komunikacije među partnerima. Porodica se definiše kao osnovna jedinica društva, unutar koje roditelji igraju ključnu ulogu u odgoju i razvoju djece. Partnerski odnosi u porodici imaju značajan uticaj na emocionalnu stabilnost svih članova, posebno kada se roditelji suočavaju s izazovima odgoja djece s teškoćama u razvoju.
U okviru istraživanja, detaljno su analizirani različiti faktori koji utiču na kvalitet bračnih odnosa, uključujući stres povezan s roditeljstvom, važnost komunikacije u prevazilaženju sukoba i opći osjećaj zadovoljstva partnerskim odnosom. Korištenjem validiranih mjernih instrumenata kao što su Skala zadovoljstva brakom (SZB), Skala bračne stabilnosti (SBS) i Skala kvalitete bračne komunikacije (SKBK), ispitivane su razlike između roditelja djece s teškoćama u razvoju i roditelja djece bez poteškoća. Rezultati istraživanja pokazali su značajne razlike u kvalitetu partnerskih odnosa između ove dvije grupe. Roditelji djece s teškoćama u razvoju pokazali su niži nivo zadovoljstva brakom i stabilnosti odnosa u poređenju s roditeljima djece bez poteškoća. Komunikacija između partnera se istakla kao ključni faktor koji može doprinijeti jačanju odnosa, unatoč izazovima s kojima se suočavaju. Stres povezan s odgojem djece s teškoćama dodatno opterećuje partnerske odnose, ali adekvatna podrška, poput savjetovanja i psihološke pomoći, može igrati značajnu ulogu u očuvanju stabilnosti porodice. Pored toga, istraživanje je ukazalo na potrebu za holističkim pristupom u pružanju podrške roditeljima. Psihosocijalna pomoć, grupe podrške i edukacija roditelja o načinima prevazilaženja stresa i konflikata mogu pomoći u unapređenju kvaliteta partnerskih odnosa. Posebna pažnja je posvećena stabilnosti odnosa i prevenciji razvoda, jer emocionalna sigurnost roditelja direktno utiče na dobrobit djeteta.
Zaključci studije ističu važnost kontinuiranog istraživanja i pružanja podrške roditeljima djece s teškoćama u razvoju. Jačanjem partnerskih odnosa, osigurava se stabilnije i zdravije porodično okruženje, što je od ključne važnosti za razvoj djeteta i cjelokupnu dobrobit porodice. Ova istraživanja pružaju osnovu za kreiranje programa podrške koji odgovaraju na specifične potrebe ovih porodica.