UNIVERZITET U TUZLI
EDUKACIJSKO-REHABILITACIJSKI FAKULTET
Tuzla, 24.02.2025. godine
O B A V I J E S T
Ardita Baždarević, bachelor logopedije i audiologije javno će braniti završni magistarski rad pod nazivom „Primjena softverskog programa u tretmanu djece sa disleksijom i disgrafijom“ dana 06.03.2025. godine u 10.30 sati u Sali za sjednice Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, pred Komisijom u sastavu:
- Dr. sc. Leila Begić, redovni profesor na užoj naučnoj oblasti “Logopedija” Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, predsjednik,
- Dr. sc. Mirela Duranović, redovni profesorna užoj naučnoj oblasti “Logopedija” Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, član – mentor,
- Dr. sc. Zamir Mrkonjić, redovni profesor, na užoj naučnoj oblasti “Logopedija” Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, clan.
Za zamjenika članova komisije imenovan je dr. sc. Lejla Junuzović-Žunić, redovni profesor za užu naučnu oblast „Logopedija“ na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Univerziteta u Tuzli.
Pristup javnosti je slobodan. Magistarski rad se može pogledati u Sekretarijatu fakulteta svakim radnim danom od 08,00 – 16,00 sati.
REZIME RADA
Glavni cilj istraživanja bio je utvrditi uspješnost primjene softverskog programa u radu sa djecom sa disleksijom i disgrafijom. Uzorak ispitanika činilo je 12 učenika osnovne škole u dobi od 7 i 8 godina. Uzorak ispitanika činili su učenici oba spola. Istraživanje se provodilo na području Zeničko-dobojskog kantona u JU ”Dom zdravlja” Zenica. Za procjenu disleksije korišten je Test za procjenu disleksije (Duranović, 2013). Nakon što je kod ispitanika dijagnosticirana disleksija i disgrafija, ispitanici su podijeljeni u dvije grupe. Šest ispitanika je bilo uključeno u logopedski tretman uz primjenu softverskog programa za razvijanje vještina čitanja i pisanja, dok druga skupina ispitanika, šest ispitanika, kroz primjenu klasičnog logopedskog tretmana je razvijalo vještine čitanja i pisanja, bez upotrebe softverskog programa. Statističkom obradom izračunati su osnovni statistički parametri, t-test, te jednofaktorska analiza varijance (ANOVA). Statistička značajnost uvažavala se za vrijednost p<0,05. Djeca sa disleksijom i disgrafijom pokazala su napredak u vještini čitanja i pisanja nakon tretmana uz primjenu softverskog programa, kao i klasičnog logopedskog tretmana. Također, postoji statistička razlika u vještini čitanja i pisanja djece s disleksijom i disgrafijom koja su bila uključena u tretman softverskim programom i one koja su bila uključena u klasičan logopedski tretman. Klasični logopedski tretman pokazao se efikasniji za određene aspekte čitanja i pisanja, dok softverski tretman ne pokazuje značajne prednosti u odnosu na klasični pristup.
Ključne riječi : disleksija i disgrafija, ispitanici, softverski program, klasični logopedski program.