UNIVERZITET U TUZLI
MEDICINSKI FAKULTET
Univerzitetska 1
Tuzla
O B J A V L J U J E
Kandidat Marina Jurišić, bachelor zdravstvene njege, javno će braniti završni magistarski rad pod naslovom „Nivo znanja i educiranosti srednjoškolaca Posavske županije o HIV-u i AIDS-u“ dana 08.04.2025. godine sa početkom u 14,00 sati u Zavodu za anatomiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, pred Komisijom u sastavu:
- Dr. med.sc. Olivera Batić-Mujanović, redovni profesorza nastavni predmet „Porodična medicina“ na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, predsjednik
- Dr. med.sc. Eldar Isaković, redovni profesorza nastavne predmete „Anatomija“ i „Neuroanatomija“ na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, mentor i član
- Dr. med.sc. Enisa Ramić, vanredni profesor, zanastavni predmet „Porodična medicina“ na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, član
Zamjenski član Komisije dr.med.sc. Selmira Brkić, redovni profesor za nastavni predmet „Patofiziologija“ na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Tuzli,
Završni magistarski rad može se pogledati u Sekretarijatu fakulteta radnim danom od 10,00 do 14,00 sati.
Pristup javnosti je slobodan.
REZIME RADA
Sindrom stečene imunodeficijencije je bolest imunog sustava nastala kao posljedica infekcije virusom humane imunodeficijencije. Prijenos HIV-a najčešće se događa nezaštićenim spolnim odnosom s neliječenom HIV-pozitivnom osobom, pri čemu je analni spolni odnos najrizičniji zbog osjetljivosti sluznice, dok su vaginalni i oralni prijenosi rjeđi. Virus se može prenijeti i dijeljenjem igala i pribora za injektiranje droga, primanjem neprovjerene krvi, organa ili stanica, kao i s neliječene HIV-pozitivne majke na dijete tijekom trudnoće, poroda i dojenja. Podaci istraživanja ukazuju na to da su učenici iz Orašja postigli bolje rezultate u znanju o HIV-u i AIDS-u (M=7,35, sd=2,33) u odnosu na učenike iz Odžaka (M=6,32, sd=2,26), dok je ispitivanje razine znanja prema spolu otkrilo značajnu razliku – djevojke su ostvarile bolji rezultat (59%) u odnosu na mladiće (47,5%), pri čemu je razlika statistički značajna (p<0,001). Uspoređujući postignuća učenika u znanju o HIV-u i AIDS-u s obzirom na smjer, podaci ukazuju na to da su najbolja postignuća ostvarili učenici medicinske škole (M=9,60, sd=1,12), zatim učenici gimnazije (M=7,86, sd=1,96), dok su učenici tehničke škole postigli nešto niže rezultate (M=6,41, sd=2,12), a najmanje znanja o ovoj temi imali su učenici stručne škole (M=5,26, sd=2,20). Razlika u postignućima između učenika iz Odžaka i Orašja je statistički značajna s 99% sigurnosti (p<0,01). Također, usporedba učenika s obzirom na sredinu življenja pokazala je male razlike u znanju o HIV-u i AIDS-u, s obzirom na to žive li učenici u gradu ili na selu. Iako su učenici iz grada imali nešto bolje znanje (M=6,94, sd=2,27) u odnosu na učenike sa sela (M=6,90, sd=2,41), ove razlike nisu bile statistički značajne (p>0,05).
Ispitujući stav učenika o tome bi li nastavili druženje s prijateljem koji je HIV pozitivan, 71,3 % učenika izjasnilo se pozitivno, dok 10,6 % ima negativan stav, a 18,1 % učenika zadržalo je neutralan stav. Razlike u stavovima su statistički značajne s 99,9 % sigurnosti (p<0,001). Nadalje, razlike u stavovima s obzirom na mjesto i sredinu življenja nisu bile statistički značajne (p>0,05), dok su razlike prema spolu očite. Naime, veći postotak djevojaka (82,8 %) nego mladića (60,0 %) izjasnio se da bi nastavio druženje. Razlika je statistički značajna s 99 % sigurnosti (p<0,01). Ispitanici iz Orašja pokazali su veću razinu tolerancije – 62,4 % učenika iz Orašja izrazilo je pozitivan stav prema osobama koje žive s HIV-om, dok je taj postotak u Odžaku iznosio 43,7 %. Ispitano je također mišljenje učenika o tome hoće li se liječiti kod liječnika za kojeg znaju da je HIV pozitivan. Rezultati su pokazali gotovo podjednaku podjelu: 49,5 % učenika imalo je pozitivan stav, dok je 50,5 % izrazilo negativan stav. Razlike nisu bile statistički značajne (p>0,05), no razlike vezane za mjesto življenja bile su statistički značajne sa 99% sigurnosti (p<0,01), pri čemu su učenici iz Orašja imali pozitivniji stav (57,8 %) u odnosu na učenike iz Odžaka (38 %). Kada se ispitivao stav učenika o tome smatraju li HIV pozitivne osobe podložnima diskriminaciji, većina učenika (59,0 %) smatra da jesu, dok 6,4 % smatra da nisu, a 34,6 % zadržalo je neutralan stav. Ove razlike su statistički značajne s 99,9 % sigurnosti (p<0,001).
Veći broj ispitanika (60,6 %) smatra da nisu dovoljno informirani o spolno prenosivim bolestima, a razlike u stavovima su statistički značajne s 99 % sigurnosti (p<0,01). Također, većina učenika (64,9 %) izjavila je da nisu imali edukaciju o spolno prenosivim bolestima u posljednjih godinu dana, dok je 35,1 % učenika imalo takvu edukaciju. Ove razlike su statistički značajne s 99,9 % sigurnosti (p<0,01). Ispitano je i mišljenje učenika o tome treba li u školama uvesti edukativni program na temu HIV/AIDS. Podaci pokazuju da se većina učenika slaže s uvođenjem takvog programa (88,3 %), dok 11,7 % učenika nije suglasno s njegovim uvođenjem. Razlika je statistički značajna s 99,9 % sigurnosti (p<0,001). Rezultati ovog istraživanja ukazuju na važnost kontinuirane edukacije učenika o HIV-u i AIDS-u, te na potrebu poboljšanja općeg znanja o HIV-u među učenicima i promicanja suosjećanja i podrške prema osobama s HIV-om i AIDS-om u obrazovnom kontekstu.
Ključne riječi: HIV, AIDS, srednjoškolci, stav, znanje, diskrimnacija, edukacija