UNIVERZITET U TUZLI
EDUKACIJSKO-REHABILITACIJSKI FAKULTET
Tuzla, 21.03.2025. godine
O B A V I J E S T
Jelena Franković, bachelor logopedije i audiologije javno će braniti završni magistarski rad pod nazivom „Prevalenca diskalkulije kod djece osnovnoškolske dobi” dana 03.04.2025. godine u 10.15 sati u Sali za sjednice Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, pred Komisijom u sastavu:
- Dr. sc. Leila Begić, redovni profesor na užoj naučnoj oblasti “Logopedija” Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, predsjednik,
- Dr. sc. Mirela Duranović, redovni profesorna užoj naučnoj oblasti “Logopedija” Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, član – mentor,
- Dr. sc. Zamir Mrkonjić, redovni profesor, na užoj naučnoj oblasti “Logopedija” Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, član.
Za zamjenika članova komisije imenovan je dr. sc. Lejla Junuzović-Žunić, redovni profesor za užu naučnu oblast „Logopesija “ na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Univerziteta u Tuzli.
Pristup javnosti je slobodan. Magistarski rad se može pogledati u Sekretarijatu fakulteta svakim radnim danom od 08,00 – 16,00 sati.
REZIME RADA
Diskalkulija je poremećaj u učenju matematike koji otežava osobama svladavanje matematičkih zadataka, unatoč normalnom intelektualnom razvoju i odgovarajućim uvjetima podučavanja. Osobe s diskalkulijom imaju poteškoće u razumijevanju matematičkih pojmova, izvođenju osnovnih matematičkih operacija i rješavanju zadataka. Prepoznavanje prevalencije ovog poremećaja i primjena učinkovitih terapijskih metoda ključni su za pružanje potrebne podrške u medicinskim i obrazovnim okruženjima, što omogućava bolju prilagodbu i pomoć osobama koje se suočavaju s ovim izazovima.
Glavni cilj ovog istraživanja bio je ispitati prevalenciju učenika osnovnoškolske dobi s teškoćama na području matematike. Specifični ciljevi uključuju: utvrđivanje prevalencije učenika s teškoćama isključivo na području aritmetike, prevalencije učenika s teškoćama isključivo na području geometrije, te prevalencije učenika s teškoćama u oba područja, aritmetici i geometriji. Također, istraživanje je obuhvatilo analizu prevalencije teškoća u odnosu na spol te karakteristične deficite u ovisnosti o tome je li poremećaj prisutan u aritmetici ili geometriji.
Istraživanje je obuhvatilo učenike iz četiri osnovne škole u općinama Kiseljak i Fojnica, ukupno iz dvadeset razreda od prvog do petog razreda. Vještine iz aritmetike mjerene su standardiziranim testovima, dok su vještine iz geometrije procijenjene pomoću testa specifično dizajniranog za potrebe ovog istraživanja.
Rezultati istraživanja pokazali su da 4% učenika ima teškoće isključivo u području aritmetike, dok 5% učenika ima teškoće samo u području geometrije. Dodatno, 3% učenika suočava se s teškoćama u oba područja, aritmetici i geometriji.
Zanimljivo je da je prevalencija bila nešto viša među ženskim učenicima, što može biti rezultat specifičnih karakteristika populacije i metodoloških čimbenika. Međutim, razlike među spolovima nisu dosegle statističku značajnost.
Kognitivni profili učenika s matematičkim teškoćama, analizirani u ovom istraživanju, pružaju dublje uvide u specifične izazove s kojima se suočavaju učenici. Vrijeme reakcije, točnost odgovora i specifične razlike u vizualno-prostornim sposobnostima ukazuju na to da učenici s različitim vrstama teškoća pokazuju specifične obrasce u kognitivnim procesima. Učenici s geometrijskim teškoćama imali su značajno lošije rezultate na zadacima koji su testirali vizualno-prostorne sposobnosti, dok su učenici s aritmetičkim teškoćama pokazali specifične poteškoće u simboličkom procesuiranju brojeva.
Ključne riječi: matematičke teškoće, diskalkulija, prevalenca, aritmetika, geometrija