OBAVIJEST O ODBRANI ZAVRŠNOG MAGISTARSKOG RADA – Samra Mešić, bachelor biologije

UNIVERZITET U TUZLI
PRIRODNO-MATEMATIČKI FAKULTET

 

Na osnovu člana 18. Pravilnika o završnom magistarskom radu na II ciklusu studija Univerziteta u Tuzli, Sekretarijat Univerziteta

O B J A V L J U J E

Samra Mešić, bachelor biologije javno će braniti završni magistarski rad, pod naslovom: „Asocijacija 45 bp insercijsko/delecijskog polimorfizma UCP2 gena i pretilosti u humanoj populaciji sjeveroistočne Bosne i Hercegovine“, u petak 16.04.2021. godine u Sali broj: 211 Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Tuzli, sa početkom u 14 sati,
pred Komisijom u sastavu:

  1. Dr.sc. Adisa Ahmić, vanredni profesor, za užu naučnu oblast „Genetika, biologija ćelije i mikrobiologija“, Prirodno-matematički fakultet Univerziteta u Tuzli, predsjednik
  2. Dr.sc. Amela Hercegovac, vanredni profesor, za užu naučnu oblast „Genetika, biologija ćelije i mikrobiologija“, Prirodno-matematički fakultet Univerziteta u Tuzli, mentor i član
  3. Dr.sc. Edina Hajdarević, vanredni profesor, za užu naučnu oblast „Biosistematika i morfologija životinja“, Prirodno-matematički fakultet Univerziteta u Tuzli, član.

Zamjenski član dr.sci. Aldijana Avdić, docent za užu naučnu oblast „Genetika, biologija ćelije i mikrobiologija“ Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Tuzli.

 

Pristup javnosti je slobodan.

Magistarski rad se može pogledati u Sekretarijatu Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Tuzli, radnim danom od 8,00 do 16,00 sati.

 

REZIME RADA

Poznavanje genetskih uzročnika pretilosti svakim je danom šire. Genetski faktori utiču na regulaciju tjelesne mase i na odgovor organizma na okolišne faktore kao što su prehrana i tjelesna aktivnost. Mnogi geni i njihovi produkti, njih više od 300 poznatih, odgovorni su za osjećaj sitosti, gladi i količinu hormona uključenih u proces debljanja. UCP proteini (engl. uncoupling proteins) su transmembranski proteini unutrašnje membrane mitohondrija uključeni u regulaciju protonskog gradijenta. Olakšavaju prenos aniona kroz unutarnju mitohondrijsku membranu u međumembranski prostor i omogućavaju povratni prenos protona čime smanjuju potencijal mitohondrijske membrane u ćelijama sisara.U ovom istraživanju fokusirali smo se na jedan od polimorfizama UCP2 gena, 45-bp ins/del koji se nalazi na 3’ netranslirajućem regionu (3'UTR) egzona 8. Dokazano je da ovaj polimorfizam utiče na proces transkripcije i stabilnosti iRNK što može ugroziti uklanjanje viška kalorija kroz termogenezu, osobito kod osoba sklonih pretilosti zbog uticaja i drugih genetskih ili okolinskih faktora. Ovaj polimorfizam djeluje na smanjenje ekspresije UCP2 proteina i manju potrošnje energije što uzrokuje neravnotežu omjera između unosa i potrošnje ATP-a i kao posljedica javlja se poremećaj metabolizma koji prate promjene u ITM. Istraživanje je obuhvatilo 200 odraslih osoba (88 žene i 112 muškaraca) sa područja sjeveroistočne Bosne od kojih je 100 imalo ITM > 30 tj. spadalo je u skupinu pretilih, a preostalih 100 imalo je ITM < 30, te su činili kontrolnu skupinu. Rezultati pokazuju da je kod osoba sa BMI > 30 najučestaliji genotip DD koji predstavlja deleciju 45 baznih parova na oba alela osobe nosioca varijante, i to je nešto češći kod pretilih muškaraca u odnosu na pretile žene. Međutim, ovaj genotip je u ukupnoj kohorti ispitanika, i pretilih i kontrolnih (n = 200), također najčešće detektovan genotip, što dovodi u sumnju jasnu povezanost ovog genotipa sa povećanjem tjelesne mase. U odnosu na spolnu pripadnost blaga prednost u frekvenciji DD genotipa u kohorti ITM >30 je na strani muškaraca a također ovaj genotip je kod ispitanika iz kontrolne skupine sa većom frekvencijom pronađen kod žena nego kod muškaraca. Razlika frekvencija genotipova II, ID i DD statistički nije značajna između muškaraca i žena sa ITM < 30 I ITM > 30 u ispitivanom uzorku (p > .05). U istraživanje nisu uključeni okolinski faktori, kao što su način ishrane i količina fizičke aktivnosti participanata, a također nije analiziran ni mogući uticaj drugih brojnih genetičkih faktora koji se dovode u vezu sa povećanom tjelesnom masom. Naredna istraživanja ovog tipa bi se svakako trebala provesti na većoj kohorti, uz detaljne informacije o starosti učesnika, jer moguće je da se efekti ovog polimorfizma ispoljavaju u kasnijoj životnoj dobi, a većina individua iz naše kohorte su starosti između 20-40 godina.